Nastala si od pjene mojih snova
paučinastih niti nada
zanesenog blještavila mojih želja
Stvarana si u praiskonskoj pjesmi duše
krhkom titraju srca
krepkoj postojnosti mog tijela
Rasteš u snazi moje ljubavi
nježnosti mog dodira
strpljivošću
i nagovještajem mudrosti vođena
Malena moja, čak i ako ti se učini da sjenom zakrivam tvoje sunce – ja bit ću tu. Ako ti moje riječi odjednom postanu suvišne i nerazumljive, a zagrljaj mojih ruku oćutiš teretom – svejedno, ja uvijek bit ću tu. Jer...
u meni si
od mene
postala
da bi u meni
uza me
zanavijek ostala
Malena moja, vječno ti proljeće želim u svim godinama koje dolaze, a četrnaest lepršavih poljubaca polažem na tvoj dlan za tvoj dan.
Post je objavljen 01.04.2009. u 08:41 sati.