Marketing
septem artes über alles
- A vidi ovaj slučaj, kako u jednoj drugoj umjetnosti lako uviđamo tko je pravi umjetnik, mi ili nešto ponad nas, nešto tako nehvatljivo kao što je - vrijeme! I to još na primjeru umjetnosti koja je ništa drugo doli - skulptura vremena, da parafraziram Tarkovskog, a on je podatan za parafraze. Platon je rekao, naime, da je vrijeme pokretna slika vječnosti; Platon nije znao za film, iako je mogao imati neku ideju o tome - da sada ne detaljiziram - ali mogli bismo to ažurirati formulacijom: vrijeme je film vječnosti. Dakle, o čemu sam...a, da, vidi kako vrijeme, upravo na primjeru filma, umjetnosti oblikovanja vremena, mijenja ontički status dokumenta. Prvi film, kako se to dogovorno navodi, Ulazak vlaka u stanicu, nije bio dokumentarac: ljudi su se toliko preplašili vlaka da bismo mogli kazati da je to bio hiperrealistički horror; tek s vremenom, kad su se ljudi privikli na razne užase, između ostaloga i užas filmske umjetnosti, taj film doživljavamo kao dokument jednog vremena - kako vremena ljudi koji su čekali vlak da uđe u stanicu, tako i onog vremena u kojemu su prvi put gledali taj prizor kao sasvim stvarnu iluziju toga događaja!
Znam da je to sada malo komplicirano, ali u osnovi moja je teza ova: vrijeme je od umjetničkog zapisa stvorilo dokument, što znači da je vrijeme veći umjetnik od Miljenka Jergovića i prvaka hrvatske stvarnosne proze, ma koliko ti to osporavao.
Vrijeme je i divan slikar!
Evo primjera:
Rembrandt je naslikao sliku koju danas zovemo Noćna straža.
Zapravo, izvorno je prizor koji je naslikao taj neosporni maher kista - dnevni prizor! Cijeli se događaj odvija danju, ne noću, u Rembrandtovoj izvornoj verziji.
Jasno, vrijeme je imalo druge planove: ono je djelovalo u dosluhu s vječnošću. Naime kaj...Pročitajmo stih iz Psalama 90,4: "Jest, u tvojim je očima tisuća godina kao dan jučerašnji, što je prošao, kao straža noćna."
Vidiš kakvo je remek-djelo naslikalo vrijeme: noćna je straža zaista poput ljudskog života: nikada proći, a kad mine, kao da se sve zbilo u trenu. Kakva genijalna situacija, kakva genijalna metafora: u očima Stvoritelja vječnost je kao dan jučerašnji, kao noćna straža, kao dugo bdijenje koje je naš život, koji, kad mine, nije drugo doli tren, treptaj oka!
I sve je ovo naslikalo vrijeme, potamnivši sliku i davši joj puni, konačni, ultimativni smisao!
- Dragi prijatelju, odgovorit ću ti upravo lakonski, parafrazom jednog odlomka iz Spinozine Etike - Ako pauk upadne nožicom u gnjecavu grožđicu natopljenu pivom - je li ga napila njegova noga ili bezumnost koračaja? Op. pr. primjeni to na ulazak M. Jergovića u konavosku arhivu.
P.S. Da, uznemiren sam, niti u jednu raspravu ne ulazim bez te pozitivne vrućice
Ipak priznajem divotu tvoje zamisli, katkad te prepoznajem u Timoteju. Prepoznajem u tvojim idejama i duboku etičnost, a to je ono što me istinski uznemiruje i upravo primorava na suve gramatičke omaške
- Naravno, trebala su proći stoljeća pa da se rodi netko tko će ovako rafinirano uživati u umjetnosti i znati je približiti i protoomuchiti svijetu, ali, ti znaš kako to već ide s mojim interpretacijama - Kubrick želi kazati: smisao je ovoga filma, kao i svijeta djela u koji ulazite, shvatljiv jedino i samo stanovitim pogledom koji nadilazi površno tumačenje vidljivih fizičkih činjenica, pa tako i činjenica filma. Da bi se uvidio smisao filma, fotografija koja na kraju - post festum - objašnjava presudnu činjenicu filma, nije dovoljan far: ponavlja po peti put, nužan je overlook, pogled s strani, pogled preko!
Post je objavljen 01.04.2009. u 08:36 sati.