Marketing
Babl - putnik kroz vrijeme
Kuhinja u kojoj sam odrastao, kuhinje ljudi koje smo posjećivali, kuhinje u kojima sam se igrao s vršnjacima izgledale su daleko sličnije ovoj na gornjoj slici nego onima u kojima se danas mogu naći.
U kuhinji je bila peć na drva. Žao mi je što na ovoj slici nije zidana peć, nego željezna, pokretna, modernija. Ispod ili pored peći bilo je nešto što se danas teško može naći – sanduk za drva i ugljen. U kuhinjama u Zagrebu bila je i plinska peć ili plinski rešo. Doduše, kuhinjska peć za drva se još može naći po selima, predgrađima ili u starim sirotinjskim kućercima, ali u iole modernijim gradskim stanovima više ih nema.
U gradovima je u kuhinji bila i pipa za vodu nad izlivnikom. (Na slici, desno od peći, plavkasto.) Na sredini kuhinje stajao je stol oko kojega su bile stolice.
Svrnite pozornost na ono čega nema. Nema televizije. Eventualno je u kuhinji bio radio-prijemnik. Nema ni hladnjaka, frižidera. Domaćica se budila i ustajala prije svih ostalih ukućana, odlazila na tržnicu udaljenu najviše desetak minuta hoda i kad su se ostali budili dočekivao ih je topli kruh i svježe mlijeko.
Ono čega danas nema u tom obliku je kuhinjski ormar, popularni kredenc. Na slici je stariji model od teškog drveta. Moderniji modeli bili su od lakših dasaka, iverice i lesonita, s posebnim odjeljcima za metalno posuđe: lonce, tave i rangle, za staklovinje: zdjele i tanjure, za čaše i šalice, s ladicama za jedaći pribor: žlice, vilice i noževe, s ladicama za kuhinjske krpe i sitnice, sa staklenom vitrinom za keramičke figurice i porodične fotografije. Na kredencu su stajale staklenke s pekmezom, medom, kompotima i ukiseljenim povrćem.
Kad se prisjetim kuhinja svog djetinjstva jasno mi je da sam čovjek iz drugog vremena, ali kako sam i čovjek današnjice, otkrivam da sam zapravo vremenski stroj, u najblažem slučaju - putnik kroz vrijeme. Jednosmjerni!
Ipak, da mi je sresti još neki kredenc, pa da zaplačem od ganuća!
Post je objavljen 31.03.2009. u 20:16 sati.