ZIDAM KUĆU TROKATNICU
Nevjerojatno da svaki projekt u Hrvatskoj oporba i vladajući politiziraju do mjere neukusa, prisvajajući zasluge i izbjegavajući odgovornost.
Posljednjih godinu dana najambiciozniji projekt Vlade Ive Sanadera, te jedna od najvećih investicija u Hrvatskoj još od znamenite autoceste, Zagreb-Split, most na Pelješcu, nepresušan je izvor polemika sa jedne strane oporbe i manjeg dijela stručne javnosti sa druge strane vladajućih, odnosno struke.
Most kao kamen spoticanja
Najveći kritičar izgradnje mosta na Pelješcu, predsjednik Republike, Stjepan Mesić, malo je korigirao svoj stav, njegova oštrica je otupjela, to su mogli uočiti svi oni koji pažljivije promatraju komunikaciju na razini, Banski dvori-Pantovčak. Teško je razumjeti a poglavito uvidjeti razloge predsjednikovom naglom zaokretu, ne vjerujemo da je tomu razlog magična blizina premijera Sanadera na vladinoj sjednici, na kojoj je nazočio i sam Mesić. Obzirom da ljudi predsjedniku s pravom spočitavaju neinventivnost kad su u pitanju gospodarske teme, naime, prema Ustavu, šef države može i sam inicirati te sazvati sjednicu Vlade, no naš predsjednik to nikada nije učinio, već je čekao da ga se pozove, izgleda da kohabitacija između njega i premijera ne pada teško ni jednome ni drugome, glavno da se proračun predviđen za putovanja redovito servisira, Mesić se ionako svagdje bolje osjeća nego u Hrvatskoj.
Kamen spoticanja, pelješki most, predmet je raznih osporavanja, kako onih kompetentnih, stručnih ljudi, tako i politikanata, koji uvijek se javljaju od izbora do izbora, dok u međuvremenu četiri godine hiberniraju u zatvorenom vakumu. Odmah treba reći, most na Pelješcu se ne gradi novcem iz državnog proračuna, radi se o namjenskim sredstvima izvučenim sa vanjskog tržišta kapitala, dakle, ta sredstva se ne mogu i ne smiju ulagati u primjerice plaće, kako nekolicina analfabeta potpuno nepismenih predlaže, ona su predviđena isključivo za izgradnju infrastrukturnih objekata, druga je stvar procjene,koji objekti takve vrste imaju prioritet. Ova Vlada, što je legitimno, odlučila je kako se radi o mostu nedaleko Dubrovnika. Usprkos podvalama iz oporbe ili dijela nevladinih udruga koje nerijetko "oblizuju" oko državnog proračuna, tražeći "više od jednog liza", konstantnom antipropagandom dezinformiraju javnost, najobičnijim podvalama, vođeni ideološkim razlozima, a ideologija je ekonomiji smrtni neprijatelj. Ukupna vrijednost projekta procijenjena je na 400 milijuna eura, što bi preračunato u kune bilo nekih tri milijarde kuna, naravno da sav iznos ne plaćamo ove godine tek manji dio u ovoj 2009. godini, prema planu, dolazi na naplatu, nekih 200 milijuna kuna, što je zapravo sitnica ako to usporedimo sa ukupnim iznosom cijene projekta.
Drugim riječima, izgradnja pelješkog mosta gotovo da stagnira, srećom projekt nije sasvim obustavljen, ponajprije zbog velikog broja radnika, čija radna mjesta ovise o tom projektu, zato ovu odluku Vlade o nastavku izgradnje usporenim tempom, usprkos globalnoj ekonomskoj krizi valja pozdraviti. Kako su tijekom večeri konstatirali gosti emisije "Otvoreno", pa čak i sam veliki protivnik pelješkog mosta, Ratko Čačić, "svaki infrastrukturni projekt dobra je stvar, ovaj most dobra je stvar, izvanredna je stvar", međutim, bivši ministar, Radimir Čačić imao je primjedbi na tajming, budući da on kao i dio javnosti, smatra kako u ovom trenutku nije vrijeme za takvu vrstu investicija. Međutim, izvana se blagonaklono gleda na ovaj poduhvat sa Pelješca, poglavito iz SAD-a, budući da su Amerikanci zainteresirani uložiti u taj dio Hrvatske, kako javlja dopisnica HTV-a iz SAD-a, Jadranka Jureško-Kero. Ne samo što ovaj most ima gospodarski značaj, poglavito za južni dio Hrvatske, prepolovljen sumanutom odlukom iz prošlosti vrha tadašnje Jugoslavije, koji je dekretom predao dio hrvatskog teritorija susjednoj BIH, već ovaj most ima i politički značaj, u ovom trenutku gospodarstvo mora imati prednost pred ponosom i politikom, međutim, da postoji opravdanost ove investicije vidimo na primjeru susjedne Crne Gore, naime, posao stoljeća, u taj maloj državi, pripao je hrvatskom konzorciju, IGH, u tom poslu svoje zaposlenje pronaći će preko 3000 radnika iz Hrvatske što je u ovo doba krize strašno veliki poduhvat, kojeg je adekvatno popratio nažalost samo mali broj medija, iako se radi o najvećem poslu kojeg su hrvatske građevinske tvrtke ikada dobile (govorim o razdoblju hrvatske samostalnosti).
Kupim jeftino, prodam skupo
Ono što je privuklo pažnju javnosti, zadnjih nekoliko dana, jesu tekstovi novinara Jutarnjeg lista, Gordana Malića, novinara koji je u nedavnoj prošlosti doživio nekoliko istinskih religijskih iskustava, naime, spomenutom novinaru, Ante Gotovina se ukazao više nego Damiru Kajinu kada malo potegne iz boce, Marko Perković Thompson, njegovi tekstovi govore o sumnjivoj kupovini zemljišta u okolici Pelješca i Dubrovnika, na dvadesetak kilometara od budućeg mosta na Pelješcu.
Budući da je određeni fond za dosta veliku sumu novca otkupio milijune kvadratnih kilometara takozvanog poljoprivrednog zemljišta, sa ciljem da u skoroj budućnosti (10 godina) to u zemljište prenamjeni u prostor na kojem bi bio elitni turizam, baziran na čistoj, ekološkoj prehrani. Nema dvojbe da će se u ne tako dalekoj budućnosti donijeti jedna takva odluka, kao što nema dvojbe da se u ovom slučaju radi o spekulativnom kapitalu ( rizično ulaganje uložiš puno, dobiješ još više ), što je legitimno, uostalom tako se u kapitalizmu novac oplođuje, zato se rade autoceste mostovi, infrastruktura, kako bi se povećala cijena i vrijednost zemljišta. Drugo je pitanje, sasvim legitimno, je li tu netko uzeo neku proviziju, ako jeste? Tko je taj i zašto to nije adekvatno istraženo, mutni poslovi su uvijek dugoročno osuđeni na propast, sjetimo se Viktora Lenca. Kako god bilo, jedno je sigurno, pelješki most i dalje će biti crta prijepora između oporbe i vladajućih, poglavito za vrijeme izbora, iako se radi o kapitalnom projektu i najvećem Sanaderovom adutu uoči parlamentarnih izbora, 2011. godine, budući da nam Europska unija bježi kao vrag od tamjana, Sanaderu je ostao most, dobra vijest za Dubrovčane.
Post je objavljen 31.03.2009. u 17:39 sati.