Kurikulum, kurikulum...

Ku (kuuuuu) riiiii kuuuuuu lum!
Tko zna što je to?
To je nešto što nas izgleda čeka prosvjetne djelatnike nove školske godine.
Onaj nekakav detaljni plan - šta radiš, kad radiš, kako radiš
Koliko vremena će trebati utrošiti na to detaljno planiranje...
Ne znam.
Koliko će to komu koristiti – ne znam.
Al nešto drugo znam.
Za onog tko želi savjesno obavljati svoj posao to je jedan dodatni naporan posao.
Pretpostavimo da nečem koristi.
Dakle, kod planiranja smo.
Nastava se mora planirati – nema tu mile-lale- sad ću radit ovo sad ono...kako mi šune...
A ako je to tako važno za kvalitetu nastave koliko li je tek važno za kvalitetu života.
U nastavi je veliki minus kad ne planiraš vrijeme na satu pa ti proleti u ludo.
A u životu...
Zar se na kraju života mnogi ne pokaju što nisu bolje rasporedili vrijeme?
Što je toooooliko vremena otišlo u ludo...
Pitanje je što smatram životom provedenim u ludo?
To je za kršćanina, moglo bi se reći da je to –
svako vrijeme koje nije provedeno s Bogom... za Boga...
...............
Kad čujem onu novoizmišljenu (valjda) riječ:
Kurikuluuuuuum
Meni padne na pamet:
Ku ku ri kuuuuuu... i zatajenje Isusa.
Pa i ovo dođe dobra prilika za preispitivanje:
Nisam li i ja zatajila Isusa? Svaki dan po tri puta. Najmanje.
Svaki put kad sam mogla birati – Njega ili grijeh.
Pa izabrala grijeh a ne Njega.
Post je objavljen 31.03.2009. u 17:10 sati.