… o nadnaravnim darovima, tj. «o svim darovima i milostima Božjim koje nadilaze našu naravnu sposobnost i moć, koje se zovu dona gratis dana (dragovoljni, nezasluženi darovi), kao što su darovi mudrosti i znanja, što ih je dao Salomonu, i milosti o kojima govori sv.Pavao, tj. 'vjera, dar ozdravljanja bolesnika, dar čudesa, dar proricanja, poznavanje i razlikovanje duhova, dar jezika i dar tumačenja jezika'(! Kor 12,9-10)»
Oni se primjenjuju «u korist ljudi i u tu svrhu ih Bog daje».
Nadnaravni darovi imaju kao vremeniti učinak liječenje od bolesti, davanje vida slijepima, uskrisivanje mrtvih, itd, a kao duhovni učinak upoznavanje i slavljenje Boga po onome koji ih čini ili po svjedocima pred čijim očima se događaju.
Ne smije se uživati u nadnaravnim djelima zbog vremenitog učinka, jer tako onda nisu sredstvo sjedinjenja s Bogom. Njih netko može «vršiti premda nije u milosti i ljubavi»; Bog ih može tako udijeliti (kao što se dogodilo kod Balaama i Salomona); ali ta se djela mogu vršiti i sudjelovanjem Sotone ili nepoznatih prirodnih sila. Pavao uči da svi ti milosni darovi nisu ništa bez ljubavi (! Kor 13,1-2). Onda će Krist mnogima koji će zahtijevati vječnu nagradu za svoja čudesna djela odgovoriti: «Odlazite od mene, zlotvori!» (Mt 7,23). Prema tome, treba se radovati samo zbog duhovne dobiti tih darova, tj. zbog toga što po njima «služimo Bogu s istinskom ljubavlju, u kojoj je plod vječnog života».
Isprazno zadovoljstvo s nadnaravnim stvarima dovodi dušu dotle «da zavede u zabludu druge i da sama bude zavedena», da nazaduje u životu po vjeri i postaje žrtvom isprazne težnje za slavom ili žrtvom drugih ispraznosti. Zablude dolaze odatle što se samo velikim razumijevanjem i božanskim rasvjetljenjem može upoznati da li su ta djela prava ili kriva i kako se i kada moraju izvršavati»; ali toj spoznaji je zapreka ako se visoko cijene ta djela: zadovoljstvo zamagljuje rasuđivanje, a strast tjera na to da si čovjek što je moguće prije pribavi uživanje, ne čekajući pravo vrijeme. S tim darovima i milostima Bog, doduše, daje ujedno potrebno rasvjetljenje i poticaj da bi se upoznalo kako i kada se treba njima služiti. Ali ljudi u svojoj nesavršenosti ne paze na božansku volju i ne drže do toga kako i kada Gospodin hoće da ta djela budu izvršena. Tako je moguće da se darovi što ih je Bog udijelio upotrijebe nepravedno i naopako. Osim toga, zbog ispraznog uživanja u čudesnim djelima dođe se dotle da se ta djela izvršuju pomoću sila koje ne potječu od Boga. «Kako naime zao duh vidi da su skloni tim stvarima, otvara im u tome široko polje i daje mnogo gradiva i miješa se u to na mnogo načina.» «Tko, dakle, ima takav dar i nadnaravnu milost, taj neka ukloni pomamu i zadovoljstvo da se njima služi… Jer Bog koji ih daje nadnaravnim putem na korist Crkve ili njezinih članova, potaknut će ga također na nadnaravan način kada i kako treba da ga izvršuje… jer On hoće … da čovjek čeka da Bog bude činilac, koji pokreće srce, pošto u njegovoj snazi ima da se izvršuje svaka moć.»
Nazadovanje u vjeri zbog tih čina pogađa u prvom redu bližnjega. Tko hoće učiniti čudo, iako toga ne zahtjeva ni vrijeme ni okolnosti, čini teški grijeh, jer iskušava Boga. Ako pokušaj ne uspije, zbog toga može oslabiti vjera u srcima i biti omalovažavana. Ali dotični može pretrpjeti štetu i u samom sebi s obzirom na zaslugu vjere.
«Jer… gdje sudjeluje više znakova i svjedočanstava, manje je zasluge za vjerovanje.» - Sve pokazuje da se Bog ne voli objavljivati pomoću čudesa. Kad to čini, čini samo onda «kad su ta djela baš nužna za vjerovanje», ili radi drugih nakana koje se tiču slave njegove i njegovih svetaca.
«Mnogo, dakle, gube što se tiče vjere oni koji vole uživati u tim nadnaravnim djelima.»
Duša koja se odriče tog uživanja, slavi Boga i uzdiže se iznad same sebe.
Uzvisivanje Boga je u duši kad «se srce … odvraća od svega što nije Bog…»
Edit Stein
Post je objavljen 31.03.2009. u 02:47 sati.