Čudno neko vrijeme
Za moje dileme
Kiša koja dosadno pada
Ne ulijeva baš previše nada
Kopkanje po škrinjicama brojnim
Noć u kojoj se pomalo znojim
Sve se nekako zbilo u meni
Sve je nekako posvećeno tebi...
Tebi, meni...prošlim vremenima
Okovanim teškim bremenima
Ali, okovi koji me stežu
Kao da podlježu nožu i rezu...
Vrijeme – taj (ne)prijatelj stari
Stvara pomutnju u mojoj glavi
Pretince polako spremam
I čudnog pogleda unatrag gledam
Svjestan da ... povratka nema
Na nove se korake spremam
Uz motiv i podršku koju imam
Radosno glavom klimam
Polako novu slažem škrinjicu
Gledam „čarobnu“ bilježnicu....
Pogleda nijema u riječi gledam
Zaboravu mjesta nedam
Samo pokušavam posložiti stvari
I svako vrijeme u svoje stavit......
O uspjehu ne želim dvojit
Samo korak naprijed će me zadovoljit!
I danas sam na radiju čuo pjesmu ovu
Taman u njoj vidio figuru svoju
Složio sam spotić mali
Dobro Vlado, ne hvali.....
Post je objavljen 30.03.2009. u 21:37 sati.