Marketing
Homo ludens
Puno misli mi se tenutno mota po glavi. Hvatam ih malo po malo. Učim sistematsku botaniku, i pmatim činjenice relativno lako, ali i dalje, onaj neki mali crv ne da mira. Možda i zbog nedovoljno sna, he he. Ne znam. Ali znam da moram nešto napisati. Iako mi net trenutno ne radi, neću pisati o frustracijama uzrokovanim T – comom (btw jeste li znali da se kvar interneta prijavljuje na broj 2, a telefona na broj 3) jer ni telefon ni net mi ne rade. Sad barem znam da postoji neki dublji razlog onog misterioznog i iritantnog šuškanja, ipak je moj telefon kriv, he he.
Uglavnom, tema je sudbina. Vjerujete li u nju?
Teško mi je prihvatiti da je sve predodređeno. Ne da mi je teško prihvatit, nego ne prihvaćam to uopće. Pomisao da negdje sjede Moire (i odlučuju kako će izgledati moja nit života, kada će započeti i kada će završiti) je poetična, ali strašna. Lijepo su si Grci to zamislili, ali nisam stari Grk (tj. Grkinja) na sreću.
Jer ako je sve određeno, koji je smisao? Gdje je sloboda u cijeloj toj priči? Onda nismo slobodni. Jer misliš da imaš izbor, ali zapravo ga nemaš. Jer sudbina ima svoj put. A ti samo misliš da si slobodan. Koja prijevara.
Je li sudbina to što su se moji roditelji upoznali? Ili samo niz sretnih okolnosti? Ne, ne vjerujem da je sudbina. Mislim da je to posljedica njihovih izbora. Sada ovo tipkam zato jer su oni prije mnogo godina odlučili krenuti zajedničkim putem. Jer zašto bi netko odredio sve unaprijed? Pa bilo bi dosadno, zar ne? Predvidljivo. A ako Onaj/Ona/Ono negdje gore, daleko promatra ovo sve, pa bilo bi dosadno. Kao kad gledaš film kojem znaš kraj. Pa gdje je čarolija? Ili čitaš knjigu, a znaš tko je ubojica? Where is the fun???
A slučajnosti? Što o njima mislite? Događaju li se stvari slučajno?
Ne mislim pri tome na ono, slučajno sam se spotaknula na žicu i slomila nogu. To nije slučajno, to je nespretno. Nego ono, da se na najnevjerojatnije načine događaju stvari koje najmanje očekuješ. E sad, to je već malo škakljivije područje. Mislim da je sve na nekim višim razinama u konačnici povezano, ali ne smatram to posljedicom sudbine, nego posljedicom izbora. Jedan izbor vodi ka drugome, ovaj ka trećemu itd... Kako bih rekla... to je kao lanac, sastavljen od različitih karika. Ako izabereš jednu kariku, logično na nju slijedi druga, ali da si izabrao nešto treće u početku, kraj bi bio sasvim drugačiji. Možda nema smisla ovo sve što pišem, ali svrbe me prsti i moram pisati, a u mojoj glavi sve ima smisla, ma koliko to vama konfuzno zvučalo.
Dakle, ima tu svega. Sve je zapravo moguće. Možda ima istine i u jednom i u drugome. Ne znam. Otkrivam polako, slažem svoje kockice onako da meni imaju smisla. Možda se poneki red ponekad i sruši, ali to može biti samo dobro. Složim ga na novi, još bolji način. I to me veseli. To je zabavno. Jer život je igra, a ja sam samo još jedan Homo ludens.
Post je objavljen 30.03.2009. u 20:43 sati.