stvari se polako vracaju na mjesto... pokusavam uzivati u svakom trenutku... iskoristiti sve sto mi se nudi... pokusavam ne misliti na buducnost nego jednostavno zivjeti u sadasnjosti, u trenutku...
u pocetku je tesko naviknuti se na takav nacin razmisljanja, ali kasnije postane lagano...
ne opterecujem se vise sitnicama... znam da to nema nikakvoga smisla, da time necu nista postici... ponekad jednostavno treba biti flegma... prepustiti se zivotu, struji neka te odnose kuda zeli... jer nista se ne dogada bez razloga... sve se dogada bas onako kako se mora dogoditi... ponekad razlog nije ocit u samom pocetku, ali kasnije se otkrije... i shvatimo neke stvari koje prije nismo mogli ni pojmiti...
u svakom slucaju, ljudska spoznaja je neogranicena i traje koliko i ljudski zivot... dok god zivimo mi spoznajemo... spoznajemo svakoga dana a da toga nismo ni svjesni... spoznaja nas cini onime sto jesmo... neke glupima, a neke iznenadujuce pametnima...
tolerancija je uz flegmaticnost vrlo dobra osobina... ne treba imati predrasude prema nikome i nicemu... tako si barem siguran da te nista nece iznenaditit a niti razocarati...
samokontrola... jos jedna dobra osobina koju je dobro savladati ako se ne posjeduje... zna biti vrlo korisna...
ugl... carpe diem!
Post je objavljen 30.03.2009. u 15:56 sati.