Kineski most
Pišem ovo u nadi kako je malo onih koji ne pamte ili nisu gledali „Kinesku četvrt“ R.Polanskog .Film problematizira nezajažljiv nagon za posjedovanjem kao i moralnu nakaznost koja je urodila incestom .Čini se kako općenito moralne nakaznosti idu u paketu s nekim drugima i sad , da li im prethode , ili im se na nizbrdici pridružuju ? Teško je reći .Sadržaj tog ,sad već starog filma ,donosi ,pažljivom i zainteresiranom gledatelju uputstva kako razvijanje infrastrukture u državi iskoristiti za osobni probitak a sve zavijeno blistavim plaštom opće dobrobiti .Za primjetiti je kako i našim parlamentarnim vodićima i upravljačima opća dobrobit poput meda krasi rijeći .Nema ,naime časa u danu a da oni ne izgaraju za hrvatski rod .
U današnje vrijeme obavijest znaći ,navodno ,sve .Polanski nam svojim filmom pokazuje kako je i u ono davno vrijeme obavijest o trasi npr. autoputa ili lokaciji ustave značila itekeko puno .Bitno je ,naime ,znati to puno prije nego što to javnost a naročito vlasnici zemljišta ( obićno ne osobito vrijednog ) saznaju .Obićno je to međuvrijeme od godinu – dvije a koje je onima koji žele samo dobro svom narodu dostatno da od neobaviještenih vlasnika po diskontnoj cijeni otkupe potrebno zemljište a onda ga ( gle srečkovića ) preprodaju državi ili na njemu u promijenjenim uvjetima ostvare donedavno nezamislive oblike privređivanja .Za pitati se je nije li čuvena „večera u Veroni“ zapravo bila sastanak ; geodeta i ljubitelja opskurne poezije , u vezi Pelješkog mosta .Da li su se tamo „usklađivali satovi“ ?To je ,naime ,postupak koji obvezno prethodi svakoj akciji bilo dobrih ,bilo zločestih filmskih dječaka. Kako bilo poznate su dvije činjenice ; naša vlada ne kani odustati od projekta „Pelješki most“ unatoć tome što smo u „grozdu banana“ a druga je činjenica da je netko visperan, iz svoje kristalne kugle,uspio razabrati lokaciju mosta i pristupnih cesta te je osjetivši ljubav spram dalmatinskog krša krenuo kupovati ga pračen podsmjehom Dalmatinaca koji su bili sretni što su uspjeli „naivcima“ uvaliti komadiće svoje pradjedovina a koju su pradjedovi znojem zaljevali ne bi li stvorili i othranili upravo te praunuke . Toliko o pijetetu i „međugeneracijskoj“ zahvalnosti nas Hrvata . Pitanje koje se nameće je ; što su cijelo vrijeme otkupa radili naši „tajni agenti“ ,dali im planovi za restauraciju jugovine oduzimaju toliko vremena a da ne primjete jedan tako masovan otkup „ničega“ u „vuko..bini“. U svakoj državi koja uistinu brine o dobrobiti svog puka takva rabota ne smije proći neopaženo i nekažnjeno .A što je sa onih „milijun“ kojekakvih agencija za zaštitu ovog i onog ??Kolika je zapravo ljudi nazočilo „Veronskoj večeri“ i nije li pritom u opuštenoj atmosferi prikazana „Kineska četvrt“ Romana Pplanskog ?Naravno ,na sreću sudionika ,onaj filmski – kraj ,u stvarnom se životu nikad ne zgodi .To je uvijek priča s Happy End-om .Pogotovu u Hrvatskoj .
Mladen Šepić – Barba,Vrbovsko
Post je objavljen 30.03.2009. u 13:16 sati.