Čitam u današnjoj Areni anketu u kojoj su se domaće estradne zvijezde izjašnjavaju o tome da li bi, i po koju cijenu, htjeli nastupati u Beogradu i Srbiji. Pa se onda redom protiv nastupa u omiljenom nam susjedstvu izjašnjavaju Mišo Kovač, Milo Hrnić, Dražen Zečić, Vanna, Oliver Dragojević, Thompson, Jasenko Houra, Giuliano, Mladen Grdović, Mate Bulić, sve prekaljene estradne junačine i internacionalne zvijezde. Ma ne bi oni nikad, za ne znam koju lovu(a Grdoviću, Vanna i Milo mogu dobit ponudu u najmanju ruku kao U2).
Ljudi moji, pa to zbilja nije fer. Nismo li mi ipak ti koji su pobijedili u ratu, tako bar kaže Hebrangadija. Ako jesmo, zašto su onda Srbi bolje prošli? Zašto oni ne moraju trpjeti ove samodopadne rashodovane šlager pevače, a mi moramo? Pitam ja vas, gdje je tu pravda?
Sva sreća da planiram uskoro jedan vikend provesti u Beogradu. Mora se konačno degustirati kečiga koju je obećao Miloš na prošlogodišnjem Exitu. S obzirom na sve navedeno, službeno proglašavam to "Vikendom bez Mile Hrnića". Nadam se samo da se estradnjaci neće u međuvremenu predomisliti.
Ipak oni imaju dovoljno veliko tržište. Evo pored Hrvatske, tu je i Slovenija -gdje su uvijek dobrodošli. Šteta je samo što tamo ne mogu stati svi odjednom. Ali tako nešto lijepo teško je i sanjati, probudiš se iz kreveta, vani lijep sunčan dan, a ova ekipa dovoljno daleko-Mišo pjeva a publika ne čuje u Ptuju, Vanna gleda na sat Škofjoj Loci, Grdović nazdravlja ekipi u Celju, Milo održava anitiizolacionistički koncert u Izoli, Oliver vjeruje u ljubav u Piranu, Zečić prodrmava temperamentne Jeseničane, Giulano služi umjesto tvorničke sirene u Velenju, Houra kliče moj dom je Štajerska u Mariboru, Bulić kumuje u Novom Mestu i za grande finale, Thompson zabija mač u svetu hrvatsku zemlju nasred Križanki.
Al eto, za razliku od Srba, nismo mi te sreće....
Post je objavljen 30.03.2009. u 08:21 sati.