Ja sam od onih ljudi koji vole kišu i sunce. Neki vole samo sunce, neki samo kišu, a velika većina ono prvo. Jako nas je malo, nas koji volimo i jedno i drugo. Mi smo rijetki primjerci čovječanstva
Ne znam kako vama, ali meni ova današnja kiša djeluje skroz smirujuće Prvo sam spavala do nekih 3 popodne (sat se pomicao pa mi je to dokrajčilo bioritam (to mi je trenutna isprika )), onda sam skočila na noge, pa sam nešto popapala, kaj je išlo u korist budućem infarktu moje mame kad me vidjela u pidžami u 15 h. Onda sam se vratila u krevet, pa sam pala s njega i potratila jedan od svojih devet života Moguće i da sam mačka Sat vremena poslije fakat sam se digla, jer je to bio moj kasni ručak Malo sam se zagrijala i onda krenula trčat po kući, pa se vozit biciklom po kiši, pa nabijat loptu u dvorištu (blatnjavom) u kojem je padala kiša... Kakvo je zadovoljstvo biti lud
Moja mama bila je nakon svega šokirana, i smirila se tek kad je ustanovila da nemam upalu pluća Onda sam ušla u kuću i, eto me, sjela za kompjutor Dakle, upravo pišem blog.
Prije toga pročitala sam Ivanine komentare, prvo sa predzadnjeg posta, pa sa zadnjeg. U predzadnjem je izjavila da je cijelo vrijeme vodila 2 bloga i da joj je neka cura pomagala, dakle meni o tome nije rekla ni riječi!!! Uopće se ne trebam čuditi zašto više nije pisala postove, vjerojatno je i na tom drugom blogu malo pisala! Ne znam je li to izmislila, možda jest, jer je to malo vjerojatno. Stvarno nije bilo lijepo od nje...
Ivana, ako taj blog postoji, bar mi daj adresu da se u to uvjerim. Ovako, postoji šansa da si sve izmislila...
Ljudovi moji, ciaos do idućeg posta (sa školskim vijestima i trening-news )
Pozz
Post je objavljen 29.03.2009. u 21:06 sati.