Misli da mogu okvirno osjetiti, što si prošla i koje su okolnosti tvoje sad već trajnije stabilizacije.
Neću biti dug jer sam dosta ogolio sviju situaciju i pogledao je, osjetio, bez otpora i prosuđivanja. Ja kao i nekih 5% javnih i procjenjujem oko 50% ako ne i više ljudi u gradovima i šire imaju poremećaje, neslažanje i neugodne psihičke reakcije, koje mnogi prikrivaju socijano i društveno prihvaćenim ponašanjem: duhan, alkohol, marihuana i materijalno bogaćenje i sl. Drugi zaglibe u neprihvaćena ponašanja: agresija, opijatne droge, bijes, krađa, nasliništvo i bivaju sankcionirani. Srednji put je tableta. Poluprihvaćena, ali simbol ili atribut koji koji čovjeku koji je uzima redovno donosi od društva pridjev bolestan, a ako je to riječ o psihoaktivnim tabletama onda još donoi i pridjev ovisan (može i obrnuto). Zato se ako i takav čovjek ponaša, stalno pita, biva osuđivan, skriva pločice tableta, uzima ih kad nema nikog.....
Ali stvari su puno jednostavnije. Neću ulaziti u polemike društvo je ovakvo, traume su bile takve, ljudi su skloni i sl. Sve što sam naveo samo su načini ljudi da smire po mnogima stvarne neravnoteže, promjene i ako hoćeš poremećaje. Tko uopće pravi studiju koliko novaca odnese HZZO-u pušenje - legalno bez recepta ili liječenje anksioliticima ili antidepresivima - legalno uz nadzor.
Otežavajuća okolnost je samo što smo ja, ti i mnoštvo drugih u tom sklopu čimbenika, bilo ti to utješni ili ne ipak svjesniji od mnogih. Svjesni smo da je neravnoteža tu i tražimo je. Ti si je našla ovako ili onako. Sigurno puno manje štetno i nego da se "oblokavaš, dimiš ili nešto gore". Štetnost je u razini loše hrane pune antibiotika, aditiva i kemikalija. Pa je opet jedeš.
Dakle. Ja sam hipersenzibilan, intelektulano na višoj razini, obrazovan, drugačiji i imao sam sigurno mnoštvo traumica , ali i trauma, koji su bili mali okidači za razvoj moje psihičke neravnoteže - bolesti. Ona se očitovala depresivnim napadom jednom i ogdinu dana agonije i prihvaćanja stanja (vrijeme rata). Trenutno riješenje sam pronašao u jakom anksiolitiku lorazepamu. On je otpustio nepetost, nelagodu i samanjio mojiu hiperosjetilnost. Na toj osnovio sam nadogradio svoj život, posao, obitelj, djecu i status - ego, prirodni zakon i društveni status.
Tolerancija nesavršenih benzodiazepina je uzrokovala povećanje doze, time i veću štetnost pri metabolizmu, ali i početak promjene karaktera. Pri pokušaj snižavanja i čak prestanaka uzimanja trajao je jedan dan. Tada sam ponovo osjetio vjerojatno ono što mnogi zovu depresivnu epizodu. Neopisivo neugodno. Ali bilo je krivo vrijeme, krivi cilj i vratio sam se starom načinu i nastavio život. (u međuvremenu sam uzimao Portal) kojeg nisam shvatio ozbiljnom prestao uzimati i nemam mišljenje o njemu. Sve se ovo dogodilo prije 8 godina.
Ovaj put sam krenuo obrnuto. Polagano smanjivanje doze i promjena svga u načinu života što je moguće na bolje, a što je iskušano provjerenom a ako nije provjereno, onda bezopasno. (yoga, meditacija, privatna psihoterapija, akupunktura, tjelesna aktivnost, autosugestija, samokontrola, čitanje mnoštva knjiga na povećanj duhovnosti.....).
I evo me tu pred svima i tobom. Nalazim se napočetnoj dozi koju sam uzeo 1993. godine ( 1,5 +1,5 +1 mg lorazepama). I kako kaže onaj film "Bolje (manje) ne može". Ma može, ali na drugi način. Ja nemam dijagnozi. To su izmišljotine da bi se kao i usvemu ljudi stavili u ladice. U takvoj korelaciji, ali s malu ublaženo mogu svoje stanje opisati anksiozno - depresivno stanje (ili proces ili osjet ili nemir ili anksiozno depresivno kontinuirano o raspoloženje). i to jednako uvjetovano vanjskim i unutarnjim (endogenim, ne baš poznatim uzorcima).
Ove vanjske sam u roku ove godine uravnoteženja i odvikavanja isfrizirao, osvjestio i nosim se s njima. Unutarnje mogu nazrijeti, ali proces je spor kao i sam čovjekov život. Koliko sam razvijao negativno ponašanje i negativna stajališta, vjerojatno mi toliko reba i da ih integriram, razložim, otpustim i promjenim. Na tome radim i radit ću neovisno o tabletama.
Ja sam drugi čovjek, vratio sam se u 1992. godinu i sad trebam izabrati jedan od puteva. Nazad mogu, ali znam da ću kad tad opet ići naprijed jer sam uporan, temeljit. A to katkad zna biti i negativno. (Ako sam temeljit u krivm postupcima)
Ja ni sad nisam sasvim miran, staložen, bistar ni bez tjelesnih osjeta. Ali sam sasvim prihvatljivo. Jer tko bi 8 dana sam brinuo se o djeci (žena često na putu), vodio firmu i kućanstvo,da je stvarno bolestan, nemoćan i izgubljen. Ne ovo je moja pobjeda (nad nikim) u moju korist. Poraženog nema. Ali ni stajanja nema.Anksiolitik je potreba i (nuspojava) ovisnost. Potrebu bi zamjenio antidepresivom s jačim anksilolitičkim učinkom i postupno odbacio anksiolitik, naravno kroz duži period. Bila to kemija, svijet ili Bog nešto nije gdje treba a ovi ljekovi to rade najbolje i najmanje štetno. Eto zato sve to pitam i to ću napravit. Hvala ti.
Post je objavljen 29.03.2009. u 20:16 sati.