U staroj jakni s rukama u džepu pravim korake u nekom neodređenom pravcu. Mrak prekida vrva svjetlosti koja obasjava ljude ili samo ljudi hodaju po obasjanim kamenim pločama. Oh, taj žamor tihe večeri, miris mora i neka toplina u zraku. Želja me vuče da sjednem gledam obzore valova. Otkinem grančicu stare masline i nastavim s nekim praznim razmišljanjima.
Nesvakidašnja sitnica: let malenih ptica ispred svakog moga koraka i tako sve do kraja ulice. Pozitiva i smijeh, u sjećanje naviru neke davne lijepe uspomene. I tad kao da nestane sve ono što je zamjenjivalo potpunu sreću. Prihvaćanje i shvaćanje. Kako ne volim onu stranu kad činjnice sprječavaju sreću, a princip nadvladava bitne stvari. I ne, bezobzira na sve ja sam sretna! Jer sutra je novi dan.
Uzela sam si kratak ''predah'', nenajavljeno i spontano. Obveze me zatrpale. :) Sretan Uskrs. Budite mi pozdravljeni.
Post je objavljen 11.04.2009. u 10:26 sati.