Znate onaj dio na početku Vodiča kroz galaksiju za autostopere kad Adams opisuje Arturovo jutarnje ustajanje pri kojem on "krajičkom oka primjećuje bagere ispred svoje kuće, ali "reč 'žuti' vrzmala mu se po mislima u potrazi za nečim s čime bi se povezala."
Dakle..., sinoć nakon cjelodnevnog preduskršnjeg predpospremanja i pripremi za preduskršnje pospremanje ležim pred televizorom, štrikam i gledam Totoro kad u jednom trenutku ugledam na ekranu nešto poznato, poznato,..... Što je to?
Pa to je..... perunika.
Reč 'perunika' vrzmala mi se po mislima u potrazi za nečim s čime bi se povezala.
I našla je nešto.
Zadnji puta sam vidjela peruniku - onako da sam gledala u nju i stvarno je vidjela - prije nekih 25 godina. Bila sam malo starija nego moja kćer sada i moja baka je pred kućom uredila kameni vrt. Kameni vrt sa puteljcima od oblutaka, humcima od kamena i pješčaste zemlje, gumenolisnim biljkama i "kamenim cvijećem". I u kutiću prema cesti bile su perunike. Indigo perunike, cvjetova velikih kao moja glava.
Vrta nema već više od 20 godina. Bake nema već više od 12.
Moram kupiti neke perunike i posaditi ih u vrt.
Post je objavljen 29.03.2009. u 14:59 sati.