Vjerojatno ste svi sada protiv bilo kakvog financiranja nekog dugoročno isplativog projekta jer ipak je doba krize, treba se štedjeti (osim na blindiranim vozilima našeg premijera), ali da li je itko od vas živio barem mjesec dana tijekom zime u Dubrovniku? Za vrijeme burovitog vremena kada vjetar na mahove puše brzinom većom od 25 čvorova (što je skoro svaka 3 dana) avioni s dubrovačkog aerodroma ne mogu polijetati ni slijetati. Poznato vam je da Dubrovnik jedinu vezu s kontinentom i metropolom ostvaruje zračnom linijom. Dakle povezanost Dubrovnika i ostatka Hrvatske, a slobodno možemo reći i svijeta, ovisi o vremenskim uvjetima odnosno buri. Zar biste vi željeli živjeti u mjestu koje ovisi o buri? Nije lijepo znati da vam se dijete ne smije opasnije ozlijediti ili razboliti po buri jer tada ne može dobiti adekvatnu skrb liječnika u Splitu ili Zagrebu jer Opća bolnica Dubrovnik ne obavlja sve zahvate? No, da ne idemo tako daleko u te tragične situacije, meni podjednako žicira učestalo slijetanje u Split kada idem u Dubrovnik na sastanke. Ovo je klasična priča koju su svaki „gospar i gospođa“ iz Grada doživjeli barem jednom: s Plesa je predviđeno polijetanje u 21:00 za Dbk, s malim kašnjenjem se ukrcavamo u A319 (320) i polijećemo. Negdje nakon pola sata leta počinjemo se dramatično tresti, lijevo desno, desno lijevo, „propadanje“ aviona i slične neugodne situacije. Nekih 50-ak metara iznad Čilipa kada su svi putnici već zaklopili oči misleći da ćemo jako udariti na pistu, kapetan naglo uzdiže avion i nakon nekoliko minuta javlja: „Poštovani putnici, nažalost moramo krenuti prema Splitu, bura je jača od nas, a vaša sigurnost nam je na prvom mjestu.“ I tako negdje oko 22:35 slijećemo u Split gdje čekamo da se neki privatni prijevoznik probudi i preveze autobusom do Dbk. Do Dbk-a se vozimo brdskom cestom zvanom Jadranska magistrala nekih dobrih 4 sata i stižemo na odredište tek iza 3 sata u noći umjesto u planiranih 21:50. Da postoji izgrađena autocesta i Pelješki most taj put autobusom bi trajao cca. 2 sata i ne bi nas toliko smetalo slijetanje u Split ili odlazak u Split kako bi poletili za Zagreb s Resnika. Nedvojbeno je da je Dubrovniku autocesta i most Pelješac-kopno neophodan, ali je pitanje na koji način će se gradnja financirati. Iz proračuna ili davanjem u koncesiju?
Fake Hadžić or Mladić
Jadnog turističkog djelatnika Mejaškog rodom iz Zagreba uhapsila je kenijska policija misleći da se radi o Mladiću ili Hadžiću, posljednjim haaškim bjeguncima. Kad sam sinoć to pročitao na jednom portalu, a istovremeno vidio na televizija, prvo sam pomislio kako Beograđani već pale veleposlanstvo Kenije i njihovu zastavu jer su im uhapsili njihovog narodnog heroja, oslobodioca i slično kako oni vole nazivati svoje ratne zločince. Odmah mi je na pamet pala situacija sa priznanjem Kosova i što su tada sve srpski huligani napravili našoj, slovenskoj i američkoj ambasadi. Vjerujem da su se brojni Srbi razočarali kada su shvatili da nisu uhapšeni ni Mladić ni Hadžić jer neće dobiti priliku i izgovor kako bi si ukrali još jedne Nike-ice, ipak su se one od prije godine dana već razderale... A sada malo bez ironije, ostaje nam se samo nadati da će ova dva zlotvora zaista biti uskoro privedeni licu pravde.
Post je objavljen 28.03.2009. u 19:07 sati.