Marketing
Cijeli svijet je pozornica
2. školska zadaća 26.3.2009.
***
Nervozna sam. Uskoro ću morati izaći van. Strah me. Što ako se zbunim? Što ako ostanem bez riječi? Što će ljudi misliti?
Tmuran je dan. Pada kiša. Baš prikladno. Polako odem do svog velikog, prepunog ormara. Otvarajući ga, prisjećala sam se svih svojih uloga, raspoloženja, razmišljanja i nada. Taj ormar mi mnogo znači. Polako sam vadila ono što sam danas htjela odjenuti. Nakon par minuta, ormar je već bio poluprazan. Sve sam poslagala na krevet. Stala sam pred ogledalo i počela.
Tužna? Sretna? Zamišljena? Ozbiljna? Zaigrana? Kakva da danas budem? Ispobavala sma masku po masku, kostim za kostimom. Mnoge kombinacije su prošle kroz moje ruke. Baš me zanima što će moja prijateljica odjenuti. Bilo bi dobro kad bi se uskladile, ali ona je već vjerojatno izašla.
Sat nije prestajao kucati. Zapravo, kucao je nekako prebrzo. A mene pak nije prestajala pratiti jedna misao. Velika i hrabra. Misao o onim vremenima kad mi nije trebala maska. Što sam ju više potiskivala, nekako mi se češće vraćala. Ali, ja nisam hrabra. Bojim ih se. Što ako mi se budu rugali? To ne bih mogla podnijeti.
Odustala sam. Legla sam na krevet i pogledala kroz prozor. Kada bi svijet barem bio jednostavniji. Kada bar ne bih trebala to odglumiti.
Bilo je vrijeme, trebala sam krenuti, čekaju me. Napokon sam odabrala. Duga bijela haljina i ona prekrasna maska sa spokojnim osmijehom. Sviđa mi se. Nju najčešće i nosim. Osmjehnuvši se, podigla sam pogled prema ogledalu...
Moj osmijeh, malen i odvažan, stajao mi je na licu. Što sam više gledala osmijeh na svom licu, on je postajao veći, do nije prešao u smijeh. Već dugo nisam bila tako... Zadovoljna i bez maske.
Brzo sam uzela torbu i istrčala van, prije nego i ono malo moje hrabrosti nestane.
Uspjela sam. Bila sam i više nego zadovoljna. I drugima se svidjelo. Došla sma kući, uzela sve maske iz ormara i bacila ih. Jer sada mi više ne trebaju. Ne trebam više glumiti. Shvatila sam da bez obzira na to što mi se svijet oduvijek činio poput pozorince, ja mogu biti... samo ja.
***
Vjerojatno ste do sada već shvatili da sam prepisala svoju zadaćnicu koju sam napisala za hravtski. Nema neki poseban razlog zašto sam to učinila. Mislim, nije da je ova priča nešto posebno ili nešto tako, niti jer sam htjela da je svi pročitaju, nego mi se jednostavno pisao post, a nisam imala ništa pametno za reći.
pozdrav
P.S. Inače, ovo mi je 50. post. Bravo za mene. :)
Post je objavljen 28.03.2009. u 17:59 sati.