Pomislio sam da bi bilo sasvim u redu, i, nadam se, poticajno, spomenuti neke knjige koje sam pročitao proteklih nekoliko mjeseci, a koje su me se, kako se to kaže, „dojmile“, svaka na svoj način. Bilo bi sjajno kad bih imao neograničeno mnogo vremena pa da o svakoj od njih napišem post, ali, za sada – samo naslovi uz kraće teasere („zadirkivače“). Ne radi se, inače, o top-ljestvici i sl. Redoslijed je slučajan.
Dakle, slijedi izbor:
G. Lipovetsky: Paradoksalna sreća – Ogledi o hiperpotrošačkom društvu (Antibarbarus, 2008.)
Nezaobilazno štivo ukoliko želite razumjeti suvremeno potrošačko društvo i svoje mjesto u njemu. Promišljeno, uravnoteženo, prosvjetljujuće. Stvari nisu crno-bijele.
V. Klemperer: LTI: bilježnica filologa (Disput, 2007.)
Fascinantni autobiografski zapisi židovskog intelektualca, do dolaska nacista u potpunosti integriranog u njemačko društvo. Filološka analiza jezika Trećeg Reicha. Duhovito i jezivo u isti mah. Nemamo mi pojma što je totalitarizam.
I. Mandić: Sebi pod kožu – nehotična autobiografija (Profil, 2006.)
»Ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se«, izjavio je cinično I.M. povodom svog skidam-se-do-kraja književnog reality-showa. Sve što ste oduvijek željeli znati – pa i puno više od toga – o (slijede superlativi) I.M., a nikad (ga) se ne biste usudili pitati.
M. Nabati: Sreća ili Kako biti svoj (Alfa, 2008.)
Francuski dušoliječnik, dobitnik nagrade za najbolju knjigu s područja psihologije (2007.). Naslov djeluje pretenciozno, ali neka vas ne zavara. Vrijedan naslov miljama daleko od quick-fix-self-help-psychobabbling literature.
M. Grčić: Riječi, riječi, riječi (HDP – Jesenski i Turk, 2008.)
Dobitnik nagrade Kiklop za publicističku knjigu godine (2008.); intelektualno poticajni tekstovi, inače tjedno objavljivani u Globusu od 2002. naovamo. Svjedočanstvo o jednom (našem) vremenu i ljudima, od Thompsona do Dalaj Lame.
K.P. Liessmann: Teorija neobrazovanosti: zablude društva znanja (Jesenski i Turk, 2008.)
OBAVEZNA lektira za SVE koji rade ili razmišljaju o obrazovanju danas i ovdje. Nevjerojatno precizna analiza i kritika sveprisutnih floskula i demagoških pokliča o „društvu znanja“ i „cjeloživotnom obrazovanju“. K tome još i sjajno napisana pa se, osim što otvara oči, i s guštom čita.
C.G. Jung: Sjećanja, snovi, razmišljanja (Fabula Nova, 2004.)
Autobiografija osnivača analitičke psihologije na kojega se mnogi pozivaju, a slabo ga, ili pogrešno, razumiju. Čovjek koji je, među ostalim, analizirao nekoliko desetaka tisuća snova, opisuje svoj životni put, raskid s Freudom, postavke svojeg pristupa ljudskoj duši, a daje i neke dijagnoze Zapadne civilizacije koje danas, desetljećima nakon objavljivanja knjige, vrijede više no ikad.
J. Hörisch: Teorijska apoteka (Algoritam, 2007.)
Njemački pedantno, gospon Hörisch omogućuje zainteresiranima da se snađu u mnoštvu suvremenih, modernih i postmodernih, teorijskih škola. Da sam to barem imao prije dvadeset i pet godina!
J. Diamond: Sva naša oružja: zarazne bolesti, čelik i puške (Algoritam, 2007.)
Autor je antropolog, geograf, povjesničar, biolog, lingvist itd., i sva ta područja podjednako (vrhunski) dobro poznaje, a k tome još i zna napisati američki lepršave i čitke znanstvenopopularne knjige, kakva je i ova, na preko pet stotina stranica. Kakve veze ima uspon (i dominacija) Zapada s florom, faunom, klimatskim uvjetima i geologijom? Itekakve!
P. Watzlawick i dr.: Na drugi način (Algoritam, 2003.)
Zašto prohibicija, zabrana pornografije i (naše) reforme školstva ne uspijevaju? Zašto je s širenjem feminizma u psihijatrijske ordinacije počelo dolaziti sve više impotentnih muškaraca? Zbog čega mi je ova knjiga uvelike pomogla u radu u školi? (Zbog toga što sam shvatio nedjelotvornost pristupa „više istoga“.) Knjiga mi se toliko svidjela da sam kupio i neprevedenu knjigu istog autora, The Situation Is Hopeless, But Not Serious.
A što vi čitate, ili ste čitali, a „dojmilo“ vas se? Molim preporuke!
Post je objavljen 28.03.2009. u 15:21 sati.