Puno smija, život mi proguca.
Jedno želim, dok mi srce kuca.
Da te vidim na kapiji doma,
Sine Toma.
Evo šaljem moje pismo zadnje,
Nisan pisa od večeri Badnje,
Ni molija Bogu u visine,
Toma sine....
Čini mi se, zaplaka bi prije,
Neg' pustija srcu da se smije.
Ma za plakat vrime nije,
A ne mogu drugačije.
Čini mi se, vrime mi je poć,
Toma sine, oćeš doma doć?
Da me dica tvoja vidu,
Da upamte didu?...
Post je objavljen 23.10.2009. u 13:17 sati.