Razmišljat ćemo o trećoj istini o čovjeku: čovjek je spašen!
Grijehom je između svetoga Boga i grješnoga čovjeka nastao nepremostivi ponor koji čovjek nikada sam ne može premostiti i izići iz tame zla u svjetlo Božjega života. Kao što se sam mrtvac ne može oživjeti, tako ni grješnik - duhovni mrtvac - ne može sebe oživjeti za milosni život u Bogu. Kad je prvi čovjek upao u noć zla, nad njim, kao i nad cijelim rodom ljudskim nije prestala sjati Božja ljubav, nije se ugasilo Božje milosrđe prema palomu čovjeku. To je čudesna Božja ljubav, to je neizmjerno milosrđe neizmjernoga Boga. Neprijelazni ponor između Boga i čovjeka premostiti će sam Bog. To milosrđe Božje objavljeno je u Isusu Kristu.
Na otajstvo Isusa Krista Spasitelja, više smo puta navraćali u našim razmišljanjima. Njegovo je otajstvo u tome što je pravi Bog, što od vijeka izlazi od Oca kao Riječ i jedno je s Ocem. Dubina i neizrecivost otajstva Kristova je i u tome što je za spasenje ljudi postao pravim čovjekom rođenim od Djevice Marije. On svojom ljudskom naravi, koja je sjedinjena s Riječju - drugom božanskom osobom Presvetoga Trojstva - preuzima na sebe sve patnje svijeta i sve grijehe čovječanstva da svojom poslušnošću Ocu, sve do smrti na križu, otvori Božje Srce grješnicima kako bi u njemu mogli pronaći oproštenje i vječno spasenje. Samo Bog spašava, to znači da se samom Božjom ljubavlju, objavljenom na križu, grješnik može vratiti Bogu i postati dionikom njegova blaženstva u vječnom životu.
Katekizam Katoličke Crkve kaže: »Isus u hebrejskom znači 'Bog spašava'. U času Navještenja anđeo Gabrijel kaže da će mu vlastito ime biti Isus, ime koje izražava njegov identitet i poslanje. Budući da samo Bog može opraštati grijehe, on će u Isusu, svojemu vječnom učovječenom Sinu, 'spasiti narod svoj od grijeha njegovih' (Mt 1,21). Tako u Isusu Bog obnavlja cijelu povijest spasenja u korist ljudi.« (KKC br. 430, str. 121)
Obnova ljudske povijesti događa se samo u ljudskom srcu, kada se unutarnji čovjek obraća i prihvaća Božju volju kao svjetlo na putu života. Nakon izvršene žrtve ljubavi na križu i uskrsnuća, Duh Sveti - Dar Oca i Sina - dariva svjetlo obraćenja i vjere onima koji ponizno traže Boga. Za to svjetlo mogu moliti i oni koji još nemaju vjere. Jedan ateist svaku je večer molio: »Bože, daj mi svjetla!« I svjetlo vjere bilo je zapaljeno u njegovoj duši!
U Evanđelju čitamo kako je Isus pozvao Levija carinika medu svoje učenike. Carinici su smatrani javnim grješnicima, jer su mnogi nepravednim ubiranjem poreza stjecali nepravedno bogatstvo. Između takvih ozloglašenih ljudi, Isus poziva Levija (Mateja) da ga slijedi kao apostol. Levi se odaziva i napušta svoju carinarnicu. U znak zahvalnosti i poštovanja, priredio je oproštajnu gozbu za Isusa, na koju je pozvao i mnoge svoje prijatelje carinike. Zbog toga su farizeji i pismoznanci negodovali, pa rekoše Isusovim učenicima: »Zašto s carinicima i grješnicima jedete i pijete?« Na taj farizejski prijekor Isus odgovori: »Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike na obraćenje.« (Lk 5, 29-32) Da, Isus Krist je jedina nada spasenja za sve ljude koji žele spasenje. Po njemu jedinome grješnici mogu dobiti oproštenje grijeha i ključ u nebesko kraljevstvo. Ispunja se riječ apostola Pavla iz njegova pisma Rimljanima: »Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću - za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.« (Rim 5, 20-21)
Završimo ovo razmišljanje, molitvom pape Pavla VI. Isusu Kristu: »Ti si nam potreban, Otkupitelju naš, da otkrijemo svoju bijedu i da je izliječimo; da razlikujemo dobro od zla i da posjedujemo nadu svetosti, da oplakujemo svoje grijehe i da zadobijemo oproštenje ... Ti si nam potreban, Ti prvorođeni brate ljudskoga roda, da ponovno nađemo pravi smisao bratstva među ljudima, temelje pravednosti, blago ljubavi, vrhovno dobro mira ... Ti si nam potreban, Ti veliki supatniče naših boli, da upoznamo smisao patnje i da joj damo smisao ispaštanja i otkupljenja. Ti si nam potreban, Ti pobjedniče smrti, da nas oslobodiš od očaja i nepouzdanja i da imamo sigurnost koja nas nikada neće iznevjeriti. Ti si nam potreban, o Kriste, o Gospodine, Ti koji si Gospodin s nama, da naučimo istinsku ljubav i da idemo u radosti i snazi Tvoje ljubavi dugom putanjom našega tegobnoga života do konačnoga susreta s Tobom, ljubljenim i iščekivanim, s Tobom blagoslovljenim u vjekove!« Amen!
Kard. Franjo Kuharić, "S Bogom licem u lice - razmišljanja o čovjeku"
Post je objavljen 28.03.2009. u 11:30 sati.