Pa čovječe, kakve veze ima "Prinz Eugen" divizija s NATO-om...?!
Prije 65 godina - 26. ožujka 1944. - spaljeno je u mojoj rodnoj župi Donji Dolac pet zaselaka. Pisao sam o tome i prošle godine (27. ožujka), pa da ne izmišljam ponavljam dio toga posta:
"U to mirno selo u Gornjim Poljicima (to je sjeverni, zamosorski dio drevne Poljičke knežije, ili Poljičke republike), premda je bilo izvan svih ratnih operacija, ranom su zorom upali vojnici divizije "Prinz Eugen" zajedno s četnicima zloglasnog dinarskog odreda popa Đujića i lokalnim izdajicama ter su pobili 275 nevinih odraslih ljudi, a selo potom zapalili.
Strahotu toga zločina pojačava činjenica da je toga dana također prestalo kucati srce 103 djece školske i predškolske dobi, a najmlađe dijete bilo je rođeno samo tri sata prije strašnog događaja. Ne samo što ni ime još nije imalo, nego je pred majčinim očima, prije nego je i ona ubijena, bilo nabodeno na bajunetu. Kad god se toga sjetimo, većini mojih mještana i župljana i danas poslije toliko vremena bolan grč steže grlo i guši bolan jecaj, ali suze je nemoguće zaustaviti.
Premda je mjesto preživjelo taj rijetko viđen gubitak ravan holokaustu, ipak se može reći da se do danas Dolac Donji u mnogočemu nije još oporavio od te tragedije. Selo je početkom 20. stoljeća imalo 1054 žitelja, a sada se broj kreće oko 400 stanovnika. O veličini užasa govori i činjenica da dvadesetak godina poslije toga najtužnijeg dana u donjodolačkoj povijesti nitko iz sela nije krenuo ni u vojsku ni i školu...!"
Ponovit ću da su tek nedavno znanstvenici počeli ozbiljnije istraživati tko je počinio taj zločin, tko ga je naredio i zašto! Večeras je u sjedištu Udruge zagrebačkih Poljičana u Zagrebu u 19 sati održan znanstveni susret o toj temi. Govorili su povjesničar dr. Jurčević, dr. Kozlica i general Vladanović. Daj Bože da konačno doznamo ISTINU!
Kao i svake godine i danas je u Docu održana komemoracija 26. ožujka 1944. Najprije je u 11 sati u župnoj crkvi Sv. Martina slavljena misa zadušnica za žrtve "dolačkog holokausta", koju je predslavio biskup gospićko-senjski dr. Mile Bogović. U nadahnutoj propovijedi istaknuo je potrebu poštivanja svake nevine žrtve i posebno naglasio važnost štovanja žrtava onih koji su svoje živote ugradili u budućnost svojega naroda i svoje domovine. Podsjetio je na poticaj pape Ivana Pavla II s prijelaza u treći milenij, da popišemo svoje mučenike i ističemo njihovu žrtvu i ljubav za naše dobro ter da to kao vrednotu prenosimo na nove naraštaje. Na kraju je biskup Bogović napomenuo da će Crkva hrvatskih mučenika na Udbini biti mjesto gdje će se upravo takvim žrtvama iskazivati poštovanje i moliti za napredak i budućnost Domovine.
Budući da sam jutros rano s biskupom krenuo iz Gospića upravo u Dolac, tek sam večeras pročitao Slobodnu Dalmaciju. Na udarnu treću stranicu medijski "stari lisac" Danko Plevnik lupio je "pečat" za potrebe dnevne politike. Dio toga komentara, od naslova pa dok mi se ne zgadi, citirat ću i kratko komentirati (ovako: - boldiranim fontom između crtica -), uz obećanje "župljanima" da ni o temi NATO i HR više neću pisati.
Dakle, krećem od naslova: Hrvatska pod kacigom - i čizmom - NATO-a!
U gotovo apsolutnom omjeru (119:1) - kao na "izborima" u vrijeme Maoa i Broza - Sabor je ratificirao Sjevernoatlantski ugovor i prepustio se - točan izraz za stanje suverene nemoći! - zakonitostima kolektivne - koljektivne, u bivšem Varšavskom paktu - obrane (i napada) - kao za turskog vakta: kadija te tuži, kadija te sudi -. Ostvaren je jedan od najvažnijih - Bože, što su i kakvi su drugi?! - strateških vanjskopolitičkih ciljeva Hrvatske - dakle, nisu to HRVATSKI ciljevi, nego je Hrvatska opet "u genitivu" neka se vidi koliko smo samostalni /ili samo nestalni -. I prije je Hrvatska, kao Vojna krajina, bila - a danas je kao ZDVOJNA pokrajina - topovsko meso imperijalnih sila, ali sada prvi put ulazi u vojni savez da je se pita - nakon što joj je milijun puta rečeno da NEMA ALTERNATIVE; a nije jasno je li tu možda riječ o tipfeleru pa sintagma glasi: DAJE SE PITA savijača ili... - na demokratski način, - ha ha ha... u strahu od terorizma! - a Stranka slovenskog naroda, koja ju je htjela blokirati referendumom, se raspala - nakon što je svoju ulogu izvršila!
(...) (- preskačem sve, do zadnje rečenice! -))
Pedeseta godišnjica NATO-a u Hrvatskoj - ups, mnogi nisu ni znali da je NATO tako dugo "u nama"! - prošla je nezapaženo - jer detonacije s vojnih vježbi na Jadranu nisu se posvuda u Hrvatskoj jednako čule - ali 60. godišnjica dolazi - gotovo kao posjet pape Ivana Pavla II? - u posve drukčijem ozračju - a tako, dakle, s više ozračenog prostora "plemenitim uranom", neplemenitim urinom i "pametnim bombama" - s Hrvatskom kao ravnopravnom članicom - što je vrhunac cinizma, hrvatskog mazohizma, političke demagogije, diplomatske laži...
Ali da se ne raspadnemo od crnog humora najbolje je da prekinem jer - Vremena se mijenjaju - zaključuje lukavo Plevnik, spreman već sutra promijeniti ploču i vrijeme, ako medijski gazda zatraži...!
A meni je, posebno danas, na sjećanje pokolja u mojemu Docu, kao i na pojam NATO-a, uvijek prva asocijacija (ali ne kao međunarodni savez i "hrvatski prioritet"!, nego kao vezivanje u svijesti jedne pojave s drugom) stih iz recitala za slavlje 13. stoljeća kršćanstva u Hrvatâ (1976. u Solinu):
Mila zemljo naša, draga nam Hrvatska,
Krvlju natopljena, suzam' zalivena...
mila zemljo naša, zemljo hrvatska!
Post je objavljen 26.03.2009. u 23:30 sati.