Kad si žensko, u redu je...
...imati 20% manju plaću od muškarca na istom radnom mjestu, dolaziti na posao u 08.00, imati lošiji auto od kolega, i nemati komentara na šefove primjedbe, ali nije u redu imati 20% manju realizaciju od istog gore spomenutog muškarca... To što imaš veću realizaciju od svih muških kolega zajedno, to jednostavno nije argument...
Kad ti je šef papak, i jednostavno ne kuži razliku između čovjeka koji je jak na djelu i onoga koji je jak na riječima, a ti si u tome svemu još i žensko, možeš očekivati po jednu sijedu svakog mjeseca provedenog u firmi u kojoj radiš. Sigurno ne povišicu.
Što učiniti?
1. Glumiti nedodirljivost.
2. Naučiti filozofirati u prazno, koristeći se učestalim rječicama tipa 'jel', koji ne znam zašto naglašavaju poantu, čak i ako je nema.
3. U dijalogu sa šefom koristiti rečenicu tipa ''upravo o tom se radi'' ili ''o tome vam pričam'' čak i ako si pričala, ili se radilo o nečem sasvim drugom. Oni u tom trenutku vjerojatno nemaju pojma o čemu si pričala, ali će steći dojam da se slažeš s njima, što je njihovom egu više nego dovoljno.
4. Ako za sve ovo gore navedeno nemate želudac (a rijetke ga imaju), zaboravite to i PROMIJENITE POSAO.
5. Pri tom pokušajte ne misliti na to da vas na drugom radnom mjestu čeka starija ili novija verzija vašeg starog šefa. U svakom slučaju, osnova je ista, razlika je u nijansama, ali opet je promjena, što je pozitivno.
Ovaj put se sjetite da firma u kojoj radite nije vaša, da imate i privatni život, i NIKAKO nemojte raditi više od onoga za što ste plaćeni. Bit ćete KUJA i ROSPIJA, MATERIJALIST i NEZAINTERESIRANA, ali više ćete cijeniti sebe. I bolje se zabavljati.
A to se vidi.
Post je objavljen 26.03.2009. u 22:33 sati.