I sad kad me okružuju sve..brige..
i kad sam patim u svemu.
Želim ti reći..
"pusti..
sama ću se izboriti".
Ali ne mogu..
preteško..
jer ja te trebam.
A ti kao da ne slutiš..
moju bol.
I kažeš neke riječi..
koje nisu istinite..
i onda u trenutku bijesa..
bi li mogla reći zbogom?
A onda..
pred mojim očima..
pojavi se tvoje lice..
i znam..
koliko te volim..
Čak iako se činim jaka..
trebam te..
možda i više nego ti..
mene..
Moje srce odavno pripada..
tebi..
prije svih osvanulih zora..
prije buđenja ptica..
i svježeg jutra.
Kad ostarim..
ne želim..
da me ova bol..
zauvijek prati.
I znam da..
ne bi mogla..
tebi reći..
te riječi.
Riječi koje su teške..
poput "volim te"..
Ne bi mogla te..
pustiti zauvijek..
da odeš od mene.
I onda to pitanje..
zar bi mogla reći zbogom?
Sa osmijehom na njega..
mogu reći..
nikada.
Tek onda kad zore..
više ne osvanu..
i kad više ne bude svježih..
jutra.
I kad zatvoriš svoje..
oči...posljednji..
put.
Post je objavljen 26.03.2009. u 21:29 sati.