Vremenom, zadužila sam se...i kod ljudi i kod banaka...
Pod tim kod ljudi, mislim na loše odvjetnike, koji su obavljali svoj posao vrlo loše, ali i naplaćivali svoj loše odrađeni posao "masno", pa ja nisam imala novaca da ih platim i odnesem svoj predmet drugdje, pa je predmet ostao kod njih, koji su i dalje radili svoj posao loše i tako u krug...
S bankama ista stvar...nemaš novaca, pa uzmeš kredit...pa otplaćuješ kredit, pa jedno vrijeme stvar funkcionira, ali vrlo kratko vrijeme...pa ti fali - ono koliko je u toj jadnoj rati kredita...pa uzmeš drugi kredit, koji ti popuni tu rupu...pa još jedan, na karticu, pa još jedan - na drugu karticu i tako u krug...
E, sad je došlo vrijeme čišćenja i naplate...Hvala Bogu neke stvari sjele su na svoje mjesto i došla sam konačno do SVOJIH novaca i krenula u "proljetno čišćenje" ... Prvo jedne kartice - koje olakšanje sam osjetila kad sam podmirila dug i doslovce prerezala karticu u banci pred očima službenice ...ma taj osjećaj niti jedna kartica ne može kupiti!
Nadalje, nazvala sam jednog odvjetnika, pa drugog ... i rekla dajte mi obračunajte što sam dužna i idem ja - dalje od vas - s nekim drugim potražiti pravdu ... i to je osjećaj za pamćenje - osjećaj olakšanja i slobode ... tako da krenula sam - "proljetno čišćenje" se nastavlja...kad završim - bit ću taman na "pozitivnoj nuli", ali nema veze - mirno ću živjeti i mirno spavati!
Da - ima još kartica i kredita, a i loših odvjetnika ... ipak imam ja krvi gdje je po genima naslijeđen bar jedan spor - onaj oko međe ...
Post je objavljen 26.03.2009. u 11:39 sati.