Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/xiola

Marketing

Pejzažna poezija

Uskoro slavim godišnjicu kratke kose. Ili akronimski GKK (ge-ke-ke). U bilancu mogu strpati svašta, a navest ću samo nešto. Nema nekog prekrupnog zbrajanja i oduzimanja kod moje frizerke nego mi odvali od čuture: dođem, razmjenimo djes’-štas’, sjed’. Šegrti mi prvo operu i izmasiraju vlasište. Onda me u stolici na kotače kao preporučeni paket odvezu pred ogledalo. Pa dobijem jednu veoma brico-uslugu, umjesto roskastozenskastu: ‘oćemo l’ isto ko i prije? ‘Oćemo! Cepaj! (odvrti filmsku traku do jedno minute pred kraj) – Jel’ dobro? Uf, ko bog! Skoro pa kao pripaljivanje cigare nakon postkopulacije – jel’ ti bilo dobro? Jest, matere, bilo je.. (zvuk upaljača). Dođi mi i drugi put. Znaš da ‘oću. Kraj priče. Ko u najboljim muško-ženskim vezama. Bez natezanja tipa ‘/nisi me nazvo/nisi se sjetio rođendana jetrvine prijateljice od stričevog unuka, kme’. Čist račun, kratka kosa.

Prednosti kratke kose:

-vide ti se uši dvajsčetiri sata na dan
-tri puta dulje provideš pred ogledalom ogledavajući se oko svoje osi i ravnajući/kroteći kao lava u ringu istu (i onda nonšalantno odmahneš: ih, nit’ tries’ sekundi mi nije trebalo da se isfriziram!)
-kad se staneš do djevojaka dugijeh kosa u tren oka se pretvoriš u dečka/muškarca suprotnog spola i postaneš nevidljiv
-možeš si nesmetano satima kopati uši
-ne vadiš non stop dlake iz ustiju
-blaženo živis u iluziji da izgledaš postmodernomondeno.

Nedostaci kratke kose:

-ne možeš headbangirat i doktorisat za rokenrol zajedno sa Milićem Vukašinovićem dok ga gledaš u videJospotu; ili tandrkat nad izmišljenom zračnom gitarom sa Si-Si-DeVilom
-vidi ti se i najmanji prišt dvajsčetiri sata na dan
-vlati sijede kose spaziš prije nego se pojave (vidovnjaštvo na kratki način)
-ukoliko imaš veliki nos (ne prćasti) kočoperi se i vidi čak iz GoogleEartha
-kad zaležiš kratku kosu (probudiš se zaležane kose) postaneš srodan sa domaćim pernartim životinjama

A za kraj par trenutnih činjenica: slušam Scott Walkera dok se ne raspuknem po pola; zamišljam da skladam kao Rickie Lee Jones; naučih kako uključit graf u PowerPoint prezentaciju; želim da izdam (ko zlog neprijatelja) zbirku koezije [lapsus koji ostavljam lektorno netaknut], nazovem je 'Pejzažna poezija"; da se barem jednom potpišem sa posvetom na torzo Robert Downey Juniora.

Hvala, doviđenja, dođte nam opet.

Image and video hosting by TinyPic
Negdje pokraj Chester Beatty knjižnice u Dublinu prije koji tjedan.


Post je objavljen 26.03.2009. u 22:30 sati.