Marketing
All days are nights to see till I see thee, And nights bright days when dreams do show thee me.–William Shakespeare
no.322
Tako započinju i završavaju moje priče.
Nikad ništa između.
Nevažno.
Zaljubila sam se bolesno preko glave. Jer o čemu se radi, on nije bio samo lijep on je bio i sve ostalo. Sve važno. Sve što je meni važno.
Važno.
Sve.
Počelo je jednom davno gore pod katedralom kod velike bačve iza koje sam se sakrila da ga ne vidim jer ga nisam više mogla gledati. Pronašao me pijanu iza bačve.
Stajati sam na licu zemlje bez ikoga da mu kažeš kako ga voliš ili sa nekim podijeliti da nekoga voliš nije lako. U jednom trenu dođe ti da pukneš. Da eksplodiraš od siline kojom ona šiba kroz tijelo, mozak i misli. Kroz srce.
Jer nije apstraktan, nije zamisao, ideja ... nije daleko. Tu je, znaš ga, nije pretpostavka kako bi bilo ... sve ti je jasno, nemaš što zamišljati. I zato boli. Boli toliko da su kapci teški, kutovi očiju izgorjeli od soli a veliki beskrajni svijet se odjednom vrti sa njim u sredini.
U osnovnoj školi dok sam još bila jako mala zaljubila sam se u jednog Marka. I rekla sam to svojoj prijateljici iz klupe. Ona je rekla nekom drugom i tako su malo po malo svi znali. I što se dogodilo? Nitko meni nije rekao ni slova. Svi su se rugali njemu jer se 'rugoba' zaljubila u njega. Maloj meni, to je bilo teško ranjavanje. Ožiljak i dalje nosim. Djeca su nemilosrdna. Druge curke su bez problema pisale svoja imena u srcima uz Davora, Luku i Marka jer su bile sve ono što ja nisam ... ja tada od trećeg osnovne nisam nikada više usta otvorila o tome tko mi se sviđa jer osjećaj neugode koji me pobere dan danas kad se sjetim tog sa Markom me zakoči. Mene, tetu od trideset godina.
Godine su prošle. I ja nisam više zaljubljena.
Bila sam do nedavno u znamo već koga ali što je bilo bilo je. Na sličan način ubijeno. Jer sam o njemu govorila, ostao je osramoćen. Pretpostavljam, jer nema drugog razloga da me vidi a ne vidi.
No to je nevažno.
Radi se o snovima.
Sanjala sam par dana unazad jednog dečka.
U kojeg sam bila zaljubljena. Od kojeg sam se pod katedralom sakrila iza bačve.
Kojeg sam bolno preboljela.
U snu je bio lijep, drag i pametan. Sve ono što snovi nisu morali dodati.
Ono ostalo ... u mojim snovima ovih dana .... ostajem zbunjena.
Ne treba mi to. Trudim se biti normalna i zdrava osoba.
Želim da mu mogu pogledati u oči a da me ne trese trema. Mene, tetu od trideset godina. Ponašam se idiotski i ovi snovi mi nimalo ne pomažu.
Kako mi u glavi može biti sve kristalno jasno. kako u trenu kada riječ treba prevaliti preko usana sve postaje komplicirano.
Jednostavno ne znam komunicirati sa ljudima. Mucam i hvatam misli koje mi lete posvuda po glavi da ih uobličim u nešto normalno. A sve zbog glupih kompleksa. dan danas.
Aaaaargh!!!!!!
Normalno.
Ne znam ni sama zašto je to normalno.
Znam samo da imam potrebu biti iskrena u nekim stvarima, što je sebično jer istina nekad odjekne neželjenim odjekom.
I što?
Živim u snovima.
A što je novoga Becca draga? ( 434 )
no.43
Najjasnije vidim sklopljenim očima jer gledaju vazda stvari beznačajne,
Al' kad spavam, tebe vidim u snovima
Dok, sjajeć u mraku, mrak proniću sjajne.
A ti pored čije sjene, sjene sjaju,
što bi bio sretan lik tvoje sjene
s jasnim danom u tvom još jasnijem sjaju,
Kad sjen tako blista kroz nevidne sjene.
Što bi velim bile blažene mi oči
Samo da po živom danu tebe vide
Kad ti lijepa krnja sjena u mrtvoj noći
U oči bez vida kroz san teški ide.
Svi su dani noći dok te ne ugledam,
A noć svijetli dan kad te san meni preda.
( William Shakespeare )
Post je objavljen 26.03.2009. u 00:45 sati.