Priuštila sam si danas proljetno pms divljanje. Pojela prvo neku paštu s tunom. Donio poslije Kompanjon neki odurni, fol vege sendvič sa svim mogućim neprirodnim sastojcima i genetski modificiranim komadima povrća i nekom majonezom, koja bi trebala pokriti nedostatak okusa neprirodnog povrća. Kruh bijel i gnjecav, naravno. Ubila sam ga jednim red-bullom. Fino sam podrigivala. Što na tunu iz konzerve, što na neku naftalinsku zamjenu za sir, što na mjehuriće i one silne E-dodatke iz red bulla. Onda sam tek podivljala. Poželila brdo sladoleda...dvije kile, makar. I u zadnjem trenutku odustala, jer se sjetila da u frižideru čami litra pive u plastičnoj boci i negdje je zaboravljena velika vrećica čipsa s okusom paprike. Zadnji gosti nam ostavili. I jedva dočekala da nas stanodavac, u jednomjesečnom obilasku, konačno napusti i riješi svojih silnih briga o našoj egzistenciji i mogućnosti da u silnoj recesiji dobijemo otkaz, a njemu baš skočila rata od stana, jer je kuna devalvilrala, jer je sve tako, eh.
I sad si lipo cugam mjehurićasto piće iz plastike i gutam nauljene komadiće krompirića i sve je tako mmmmmmm. Sise su mi fino natečene, trbuh lagano naviruje preko hlača i sve je kako treba bit. Osim što bih sad, ipak, još i sladoleda, ali nisam ga kupila pa tko mi kriv.
Trebala bih još, možda, malo biti neuravnoteženo plačljivasta i silno osjećajna, ali taj dio mi je ukrao Ljubavnik i sad mi se razmeće s njim i maše pred nosom kao crvenom krpom. Tri puta se u toku dana sjeti kako je nesretan, kako ga zapostavljam i kako sam mu najbolje što u ovom trenutku ima. I kako smo na vrhuncu najbolje faze. I kako nam je super. I onda opet, zašto me veseli kad mi se drugi upucavaju, zašto planiram upisati onaj glupi tečaj i svesti neke naše moguće vikende na nemoguću misiju, zašto nisam toliko luda za njim da se manem svega i čekam samo njega, nego zašto je sve tako...i onda, opet, da on nema prava zahtjevati nešto, nema prava ni na što, jer je tako kako je i nema tu pomoći, iz kože se ne može, ali zašto nije onako lipo savršeno kako bi moglo biti, kad bi bilo...da, tako je drag, odnio je sobom pola mojeg pms-a.
I nekako ne želim da mi ga vrati...
Post je objavljen 25.03.2009. u 22:38 sati.