Marketing
O ekologiji samo za vas :-)
Potaknuta postom od tihevode odlučih napisati nešto pametno o ekologiji. Naime, svatko od nas se bavi određenim područjem, tj. ima svoju struku. I svatko je osjetljiv na svoje područje kada netko priča gluposti ili radi gluposti, što namjerno, što zbog neznanja. Osobno, mislim da je gotovo uvijek riječ o neznanju, a pripadnici ove naše vrste su vrlo komotni. Ili ne gledaju dalje od svoga područja, ili misle da su najpametniji, ili im se jednostavno ne da, ili ih je pregazilo vrijeme pa misle da nema smisla, ili nešto treće. I kada se tome pridoda i balkanski mentalitet, dobije se vrlo zanimljiv mentalni sklop. Ali da ne ulazim u filozofije, na sreću postoje i oni koji su željni znanja. I zbog svih vas koji želite učiti sada ću napisati nešto o ekologiji kao znanosti, budući da mi se diže kosa na glavi u kojim sve kontekstima se upotrijebljava riječ ekologija i ostale varijacije na temu.
Povijest:
Početke ekologije možemo pronaći u djelima Aristotela (a koga drugoga) i Hipokrata. Oni u nekim svojim djelima opisuju određene zakonitosti prirode. Bili su na dobrome tragu, ali tek sa stupanjem Charlesa Darwina na scenu ekologija počinje svoj postupak afirmacije kao biološke znanosti. Darwin je u svome najpoznatijem djelu „Podrijetlo vrsta“ – 1859. (po mom mišljenju Biblija biologije) postavio osnovne teze vezane uz adaptaciju, prirodnu selekciju i borbu za opstanak, te interakcije među životinjama i životinja i njihova okoliša. Ernst Haeckel (također veliki biolog) je u svome djelu „Generalle Morphologie der Organismen“ – 1866. prvi puta upotrijebio termin ekologija za povezanost živih bića i okoliša. Od grčkih riječi: oíkos – kuća, dom, boravište, stanište i lógos – riječ, govor, znanost.
Definicija:
Ekologija je vrlo kompleksna znanost, budući da odnosi između pojedinih organizama, te organizama i okoliša nikada nisu jednostavni. Postoje mnogi parametri koji se moraju uzeti u obzir. Evo jednog mog izmišljenog banalnog primjera:
Dakle ova moja hipotetska priča (koja je stvarno krajnje blesava, ali dovoljno dobra da posluži kao primjer) pokazuje da su uvijek brojni odnosi u pitanju. I u prirodi je sve uvijek puno složenije. Znači da bi se bavili ekologijom neke vrste morate poznavati puno puno toga (npr. fiziologiju, genetiku, evoluciju, geologiju, etologiju... ).
E sad glavni problem koji se javlja sa ekologijom je taj što ljudi miješaju ekologiju, zaštitu prirode i zaštitu okoliša.
Ekologija je biološka cjelina i interdisciplinarna znanost. I prijeko je potrebna suradnja sa drugim znanostima. Međutim popularizira se zbog pogoršanja životnih uvjeta i dolazi do buđenja svijesti. Ali ekologija nikako nije isto što i zaštita prirode i zaštita okoliša.
Zaštita prirode (eng. nature conservation) je potreba za održavanjem i njegom prirodnih krajolika u skladu s ekološkim zakonitostima i prema društvenim potrebama. Znači, određeni prostor koji smatramo važnim iz nekog razloga (npr. jedinstven je u cijelome svijetu, jer samo se tu određena vrsta razmnožava i nigdje drugdje) želimo zaštititi (de facto od nas samih) i uz pomoć znanstvenih tj. ekoloških opažanja razvijamo alate kojima štitimo određeno stanište ili vrstu. Dakle u centru pažnje je živa komponenta, tj. neki drugi organizam (ili stanište) koji nije Homo sapiens sapiens.
Zaštita okoliša (eng. environmental protection) kreće od čovjeka, tj. čovjek je središte intresa. Okoliš je prostor koji je zanimljiv i važan čovjeku iz gospodarskih i zdravstvenih razloga. Tu se javljaju problemi vezani uz korištenje nuklearne energije, zbrinjavanje i uklanjanje otpada, onečišćenju tla i pitke vode, itd.
U sklopu ovog područja se najčešće javljaju izrazi tipa: „ekološka proizvodnja“, „ekološki uzgoj“, „ekološko ovo“, „ekološko ono“
... Danas kada se kaže da je nešto ekološki, automatski je dobro, prihvatljivo, u skladu sa prirodom. Što je daleko, daleko od istine. Stvarno je bolje da ne ulazim u filozofiju oko toga da li su takvi proizvodi u skladu sa prirodom ili ne, jer bi ovaj ionako dug post, postao puno puno duži. Nego moja poanta je to da se ne može nešto opisivat kao ekološko kad je ekologija znanost i nema veze sa uzgojem neke tamo paprike u nekom selu. Osobno mislim, da ako već želiš naglašavati svoj neki super dobar uzgoj nemam pojma čega, bez insekticida, pesticida i ostalih divota, puno prikladnije je upotrijebiti termin „organski uzgoj“. Mislim nije ni to najsretniji izbor, ali trenutno mi ništa pametnije ne pada na pamet. U svakom slučaju, puno bolje od „ekološki uzgoj“. Na kraju svega može se zaključiti da je ekologija znanost koja pruža znanstvenu osnovu za zaštitu prirode te prati učinkovitost različitih tehničkih mjera i uređaja za zaštitu okoliša.
I pametne moje glavice koje me čitate, pazite što pričate i ne nasjedajte na fore o ekološki prihvatljivim stvarima. Jer ako je čovjeku dobro, ne znači nužno da je dobro i za prirodu
Post je objavljen 25.03.2009. u 21:46 sati.