Jeste li znali da svakog proljeća duž istočne kanadske obale otprilike u ove dane započinje veliki lov na mladunčad tuljana?!
Za potrebe modne industrije, uglavnom u Europi, godišnje se na kanadskim obalama i otocima polarnog arhipelaga vatrenim oružjem i toljagama na okrutan način pobije oko 1,3 milijuna tuljana starih po nekoliko mjeseci, većini kojih je krzno sniježno bijele boje. Premda kanadske vlasti dozvaoljavaju kvotu od 280 000 ulovljenih beba-tuljana, broj pobijene mladunčadi ovih životinja penje se preko milijun. Ovih će dana brojni tuljanići biti ubijeni, izranjavani i živi oderani!!!
Za ne povjerovati je da se nešto tako ponavlja i danas, u XXI. stoljeću, i to po blagoslovu kanadske Vlade iz Otawe. Stječe se dojam da je još uvijek živimo u vrijeme XIX. stoljeća, stoljeća u kojemu su vlade Sjedinjenih Američkih Država poticale svoje građane i vojsku na sustavno tamanjenje bizona, a neke europske zemlje i Japan nemilice uništavali populaciju kitova. Vjerovali ili ne, u drugoj je polovici XIX. stoljeća u modu ušlo i nošenje indijanskih skalpova na ženskim šeširima, što je na području današnjeg Texsasa, Arizone i Novog Meksika otvorilo lov na ljude!
Ne treba ni spominjati što tamanjenje mladunčadi tuljana znači za osjetljivi ekološki sustav arktičkog prirodnog svijeta. Populacija tuljana izvor je hrane polarnim medvjedima i prirodni regulator ribljeg fonda ispod ledom pokrivene morske površine. Uništavanje podmlatka tuljana polako ali sigurno dovodi do istrijebljenja ove vrste, a time se ugrožava i opstanak vrsta koje o njima ovise. Globalno zatopljenje koje je, budimo iskreni, velikim dijelom i naša krivnja, također negativno utječe na broj tuljana na Arktiku, što ovu vrstu dovodi do ruba izumiranja.
Sve akcije Greenpeacea i sličnih ekoloških organizacija nisu imale gotovo nikakvog učinka kako bi se zaustavio ovaj zločin protiv prirode. Potražnja za skupocjenim krznima i dalje je velika i nečasni lov na bespomoćne tuljaniće i dalje je izvor sigurne zarade, jednako kao i trgovina kitovom masti i mesom na japanskom tržištu, ma koliko japanska Vlada proklamirala svoja ekološka načela i opredjeljenost. Sve je to jedno veliko licemjerje i gramziva utrka za zaradom, a pod maskom tobožnje tradicije i želje da se stanovništvu omogući egzistencija.
Post je objavljen 25.03.2009. u 17:35 sati.