Marketing
U sivo predvečerje
U sivo predvečerje
Kad svjetla počinju da se pale
Pod golim jednim stablom
Noge su same zastale
Baš ovdje, jednom
Večeri davne daleke
Zastasmo smijući se
Zbog luckaste pošalice neke
Sve je tad bilo smijeh i igra
I sva stabla bila nam ista
A samo to što drži me za ruku
Bila je radost i sreća čista
Danas sam sama pod tim stablom
Danas se samo sjećam svega
I sve je drukčije nego tada
Jer nema njega
I kad bi tuga bar na tren mogla
Vinut se nebu tako visoko
Da molitvom dirne nekoga tamo
I vrati ga da osuši suzno oko
Post je objavljen 25.03.2009. u 14:47 sati.