Marketing
Trudnicki instinkt
Dvoumila sa, se napisati nesto na ovu temu ili ne. Prevagnulo je da jer znam da nakon poroda vise necu imati ni interesa ni vremena za tako nesto. Sigurna sam da bi mi zbog toga bilo zao kasnije jer je trudnoca bila mozda glavni razlog zasto sam odlucila pisati blog. Sad sam vec prosla kroz vecinu faza prije poroda pa je krajnje vrijeme da zabiljezim svoje misli. Poslije ce biti zaboravljeno zbog poroda, a porod ce biti zaboravljen zbog bebe i tako to normalno ide u zivotu 
Dobro se osjecam. Sad sam "u terminu" i osjecam se sigurnije. Ponekad, ali izuzetno rijetko, imam B-H kontrakcije koje su pocele negdje u 5-6 mjesecu trudnoce. Ponekad imam i takozvane lazne trudove u trbuhu i to je sve bezbolno i svidja mi se osjecaj, pogotovo sada kad mi je trbuh mekan. Gotovo cijelu trudnocu sam imala tvrdi trbuh kao kamen i to me brinulo jer sam procitala da mora biti mekan. A sad znam da je i to normalno! U pocetku trudnoce sam se bojala tih laznih kontrakcija, a vec s prvom sam tocno znala sto je to i prihvatila ih bez panike.
Nisam imala mucnine niti jednom, niti bolove u ledjima niti u trbuhu. Osjetila sam trudove spustanja i to me boljelo, osjecaj je bio kao povremeno probadanje u preponama. Malo me to zabrinulo, ali sam znala da je u redu.
Vise se ne bojim poroda i nemam crne misli tipa "sto ako nesto krene po zlu". Sad sam jako pozitivna. Vise cak i ne sanjam da su sve zene rodile dijete, a ja macica ili tako neku glupost.
Ocekujem da je porod bolan i da boli vise nego mogu zamisliti ali mogu ja to kao sto sve zene to mogu.
Drago mi je zbog cijelog ovog iskustva.
I promijenila sam misljenje. Zene se ne bi smjele boriti protiv majcinstva. Svakako ima zena koje ne zele biti majke i ne govorim sada o njima i ne osporavam to pravo i nacin razmisljanja. Mislim na one koje su odlucile da to nece biti zbog posla, karijere, financijskih razloga, partnera i slicno, mislim da one grijese.
Vrijedno je svega i sve dodje na svoje.
Trudnoca je stanje koje nije drugo niti trece, to je normalno stanje kroz koje mi mozemo proci, to je cista biologija.
Sada znam da imam snagu za koju nisam ni znala da postoji i znam da cu biti jos i jaca i da cu se mijenjati i dalje. Znam da cu uz brigu oko djeteta proci kroz situacije i osjecaje koje su mi sad nezamislive.
Svaka trudnoca je razlicita jer je svaka zena drugacija i posebna. Svima nama je zajednicko da bi nam bilo toliko lakse kad bismo naucile vjerovati svojem instinktu. Mislim da se to odnosi samo na prvu trudnocu, valjda se poslije opametimo! Ako ti tijelo govori da je sve u redu, onda je, bez obzira sto doktori sifrirano pisali po tvom kartonu. Sifre su za njih i oni ih razumiju, a ja ih ne razumijem jer nemam nikakvo medicinsko obrazovanje. Da je nesto lose, onda bi odmah reagirali, i trudnica i lijecnici.
U trudnickoj cekaonici naslusala sam se svakaklvih primjera. Ima ih s dijabetesom, ima onih koje su krenule s hematomima pa su se normalno povukli, koje su se otvorile na pola trudnoce, ima ih koje su krvarile kroz cijelu trudnocu, borile se s bakterijama i upalama isto sve ne! I sve su one normalno dolazile na preglede, zivjele, normalo rodile. Sve smo mi dobile svoje upute i ponasale se u skladu s njima.
Mozda banaliziram temu, ali nekako mi se cini da je to potrebno. Ne treba komplicirati, sve je to tako instinktivno... Biologija, tako ja to vidim!
Post je objavljen 25.03.2009. u 13:11 sati.