A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. (1 Sol 5, 23-24)
A Bog mira, koji po krvi vječnoga Saveza od mrtvih izvede velikoga Pastira ovaca, Gospodina našega Isusa, osposobio vas za svako dobro djelo da vršite volju njegovu, činio u nama što je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen.
(Heb 13, 20-21)
Činjenica da smo potpuno ovisni o Bogu i potreba za predanošću njegovoj volji ne umanjuju našu potrebu za aktivnim duhovnim rastom. No Bog je potpuno suveren i u našem duhovnom rastu.-posvećenju.
Istinsko kršćanstvo se ne temelji na izvršavanju skupa dužnosti i pravila! Onaj koji je spašen po milosti, također i živi po toj istoj milosti. Njegovo posvećenje je u potpunosti djelo Božjega Duha. Svijest o tome nas čuva od zapadanja u legalizam. Kršćanin treba biti preplavljen Božjom milošću, ljubavlju i razumijevanjem prema grešnicima. Ako težnja za posvećenjem nije motivirana ljubavlju prema Bogu, tada ona postaje mukotrpan i besplodan rad, te je suprotna Evanđelju.
Bog nas je izabrao i opravdao da bismo bili sveti i bez mane pred njim, da budemo jednaki slici Sina Božjega (Rim 8, 21, Ef 1, 3-4). Izabrani smo u Kristu kako bismo postali sveti u njemu! Bog je to djelo započeo te će ga On i dovršiti. Prilikom obraćenja Bog nam jasno pokazuje našu grešnost i nemoć, te nas uvjerava i potiče na traženje njegove svetosti. Tako nas Bog vodi u procesu posvećenja.
Bog je također taj koji svoj narod čini ustrajnim u vjeri sve do samoga kraja. Ustrajnost u vjeri ne znači samo puko preživljavanje sve dok nekako ne dospijemo u nebo, već produktivan kršćanski život. Apostol Pavao je Filipljanima uputio slijedeće riječi ohrabrenja: „uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.“ (Fil 1, 6). Milost koja nas vodi k pokajanju i vjeri jest ista ona milost koja nas posvećuje i čini ustrajnima do samoga kraja. Duh Sveti tijekom čitavog života radi u kršćaninu na njegovu posvećenju.
Spoznaja te milosti, vodstva i Božje volje za naš život nas potiče da aktivno težimo posvećenju u svakodnevnoj praksi i karakteru. Pozvani smo činiti dobro, mada time ne zaslužujemo niti čuvamo svoje spasenje! No djela su u životu istinskog kršćanina zasigurno prisutna. U Hebrejima 12, 14 stoji: „Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!“, a u Filipljanima 2, 12-13:
„Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.“
Calvin je zapisao: „Svetost nije neka zasluga po kojoj možemo dobiti zajedništvo u Kristu, već je ona Kristov dar koji nam omogućava da prionemo uz njega i da ga slijedimo.“
Na kraju svega dodajmo da postoji veličanstvena svrha za naš život! U Efežanima 1, 11-12 apostol Pavao govori: „...predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje - u dio pade da budemo na hvalu Slave njegove...“
Svrha našeg života jest da se Bog kroz nas proslavi, da pokaže svoju veličanstvenu moć, snagu, pravednost, milost, ljubav, dobrotu..
Post je objavljen 24.03.2009. u 22:53 sati.