Marketing
Znamo se? Naravno...
Ja: Dobar dan.
Stranka: Oooo, bok! 
Znaš od kud se znamo?
Ja: (gledam malo, roštam po glavi i ispalim uz klimanje glavom) Da. 
(naravno, nemam pojma. Lice poznato, ali odakle... Nikako doći do te informacije).
Stranka: Dobila sam poziv da mi je ugovor istekao i da mogu produljit pretplatu. Koji mob mogu dobiti? Čim jeftiniji?
Ja: Možete dobiti taj i taj, cijena je ta i ta. Imate i ove modele i ove po nešto višim cijenama, ali još uvijek prihvatljivima.
Stranka: Evo, ovaj ću uzeti.
Ja: (Idem u skladište i premećem po glavi od kud znam ovu ženu. 
Hodajući nazad čak pijem i vode. Sve kako bi isprao paučinu iz tikve, ali nitša. „Bubreg“ ne javlja nikakvu novost. 
Banana!!! Vraćam se nazad i tražim broj moba. Ukucam ga u sustav, ali mi ime i prezime ne govori baš ništa. Bemje li ti... A poznata faca za poluditi. Trebalo bi uzeti osobnu, a kako ću kad sam rekao da je poznam. 
Sranje!!!) Hoćemo aktivirati i dodatnu opciju budući da je možete koristiti besplatno xx obračunskih razdoblja?
Stranka: Naravno. Samo uključi.
Ja: (Printam dokumente i dajem ih na potpis). Možemo na kasu. Račun i jamstveni list ću priklamati tako da ne izgubite nešto od tog. Jamstvo je dvije godine.
Van dućana: (Umalo sudar! Sjeo lik na trubu. Mip Mip Mip Miiiip Miiiiiiiip.)
Ja: (Kako sam cijelo vrijeme razmišljao odakle je znam, a nisam je mogao staviti u pravu ladicu trebao sam neki okidač. 
U sekundi, ako ne i prije, shvatio sam odakle znam tu ženu.) Hvala i doviđenja.
Stranka: Hvala i tebi! Vidimo se. 
Odakle je znam? Žena svaki dan po selu razvaža kruh i mlijeko. Točno u 10h je u selu i trubi ko manijak kako bi je svi čuli. Naravno, ja je vidim eventualno subotom ili preko tjedna kad nemam školu i radim popodne. Truba je bila okidač. Čudo kak loše pamtim imena. Face da, ali imena i gdje sam kog upoznao zaboravljam dok veliš keks (ne baš svima, ali često). To mi lošije ide. Molim razumijevanje ako se odmah ne mogu sjetiti imena. 
Ispizdit ću sa svojim „bubregom“. 
Post je objavljen 24.03.2009. u 18:56 sati.