Marketing
Svaki čovjek čini genocid.
Svijet me plaši.
Potencijali su veliki, paleta mogućnosti opsežna.
Toliko šapata mi vrišti "Pođi na moju stranu".
*Glas me čini malenim*
Jedno po jedno pitanje gomila se u glavi.
Tvori beskonačni red koji mi pomućuje bistrinu i zbunjuje me.
Više ne vidim jasno, već samo tamne obrise.
Više ne čujem dobro, već osjećam vibracije.
Uramljena sam u nefleksibilne okvire sadašnjice koja mi diktira svaki pokret
i marioneta sam sebe same.
Osjećam se ugroženo i napadnuto, lice mi je izmoreno i nostalgično.
Gdje je ono sigurno jučer?
Gdje je ona neopterećenost životom?
Sve se gubi na razmeđu poimanja
u vrtlogu nastranosti i ludila.
Onaj moj savršeni svijet u kojem sam živjela tri, pet, sedam, trinaest dana.
Onaj moj savršeni svijet koji je bio tako stvaran, a rasplinuo se poput sna.
Onaj moj savršeni svijet bezgraničnosti i bezbrižnosti.
Onaj moj savršeni svijet užitaka i strasti.
Utopljen je.
Udavljen.
Upucan.
Izmasakriran.
Izboden.
Izrezan.
Izgažen.
Spaljen.
Kremiran.
Onaj moj savršeni svijet koji sam nalazila u besplatnim osmjesima i iskrenim konstatacijama.
Onaj moj savršeni svijet koji sam voljela, koji je mene volio.
Onaj moj savršeni svijet, neiskvaren, istinski, neupakiran u lijepe sintagme, već sirov, a tako idealan bez prepravki i fotošopa.
Onaj moj savršeni svijet.
Nisam ga sanjala.
Ali moj savršeni svijet nije služio da bude svakodnevica.
Samo isječak, kratak i prolazan isječak mog života, ali koji ću najviše pamtiti.
Ja bih da mi vrate moj savršeni svijet.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Pozdravi iz Pariza
Sutonje suze
namočile su mi omotnicu
s mirisima Pariza
koje sam htjela da mi pošalješ.
Titraju osjećaji
I drhte grane
ove moje stalne prolaznosti.
List po list
I gola je jedna.
List po list
I gola je druga.
Ti zimzeleno prolaziš kroz život
I broj godova ti se povećava,
ali grane su guste
I jednako zdrave.
Gradovi su me gledali
I osjećali moje cipele,
mora su me okusila
obuhvativši me
ledenim valovima.
Tražila sam sebe
pod svjetlima pozornice
I u zabačenim mrakovima,
po pločnicima Londona
I perivojima Melbournea,
u začinima istoka
I mirisima Čilea.
A u Zagrebu sam
ostavila tebe.
Pa kako bih se i našla?
Pored mene leži
razmočena omotnica
s mirisima Pariza
koje sam dobila.
A ja sam sada doma.
I ti si sada kući.
Našla sam se.
Jer dom nam je na istom mjestu.
*tamo je bio moj savršeni svijet koji sam podijelila s vama u svom savršenom svijetu. 19. - 21.3.2009. - ali bit će vječnost, zar ne?*
Post je objavljen 24.03.2009. u 12:49 sati.