Marketing
Slavenska mitologija (ukratko)
Slavenska mitologija i slavenska religija razvijale se su kroz 3,000 godina.Predpostavlja se da neki njezini djelovi sežu iz neolitika.ne postoje izvori iz prve ruke o proučavanjima slavenske mitologije. Unatoč nekim kontroverznim teorijama (primjerice, Velesova knjiga), ne može se dokazati kako su Slaveni imali ikakav oblik pisma prije kristijanizacije; iz tog razloga, sva njihova vjerska uvjerenja i tradicije vjerojatno su prenošene usmenim putem s generacije na generaciju, i potencijalno se zaboravile nakon stoljeća koja su uslijedila pri dolasku kršćanstva. Prije toga, oskudni spisi o slavenskoj religiji zapisani su od strane neslavenaskih kršćanskih misionara koji nisu bili zainteresirani i/ili objektivni u opisivanjima poganskih uvjerenja. Iako su pronađeni arheološki ostatci staroslavenskih svetišta i oltara, ona ne govore mnogo više od toga da potvrđuju postojeće povijesne zapise. Dijelovi starih mitoloških uvjerenja i poganskih festivala žive i dan danas u običajima, pjesmama i pričama svih slavenskih naroda. Rekonstrukcija drevnih mitova iz ostataka koji su preživjeli u narodu kroz tisuće godina težak je i složen zadatak koji često odvede istraživače u krivom smjeru, što može dovesti do pogrešnih tumačenja, zabluda ili čak potpunih krivotvorina.Ne postoje pisani izvori o slavenskoj mitologiji prije rascjepkavanja protoslavenskih etničkih grupa na zapadne, istočne i južne Slavene. Moguća iznimka možda je kratki zapis u Herodotovoj Povijesti, gdje spominje pleme Neuri na dalekom sjeveru, čiji su se ljudi, kako Herodot veli, pretvarali u vukove nekoliko dana svake godine. Neki istraživači protumačili su ovo kroz vjerovanja slavenskih naroda u vukodlake, dok ostali smatraju kako je Herodot govorio o drevnim slavenskim karnevalskim festivalima, kada su grupe mladića lutale selima noseći maske. Ipak, utvrđivanje identiteta "Neura" s protoslavenima ostaje kontroverza.
Prvi konačan spomen Slavena i njihove mitologije u zapisanoj posvijesti učinjen je u 6. stoljeću od strane bizantskog povjesničara Prokopija, čije je djelo Bellum Gothicum opisivalo uvjerenja stanovitog južnoslavenskog plemena koji je prešao rijeku Dunav u samo dva dana. Prema Prokopiju, ovi su Slaveni štovali jednog boga, gospodara svega, koji je stvorio grom i munje. Iako Prokopije ne spominje ime božanstva, da se zaključiti kako se odnosilo na boga Peruna iz kasnijih povijesnih izvora, jer u mnogim današnjim slavenskim jezicima Perun označava "grom". Istovremeno, Prokopije spominje i vjerovanja u razne demone i nimfe (vile), no ne spominje njihova imena.
Povijest prošlih godina veliko je djelo s mnogim vrijednim referencama o paganskoj vjeri istočnih Slavena. Iako je zapis sastavljen na početku 12. stoljeća, sadrži reference i kopije starijih dokumenata, i opisuje događaje prije krštenja kijevskih Rusa. Dva božanstva, Perun i Veles, spomenuti su u tekstu mirovnih ugovora između paganskih vladara stočnih Slavena i bizantskih careva. Kasnije, Nestor Ljetopisac opisuje državni panteon uveden od strane princa Vladimira u Kijevu 980. godine. Vladimirov je panteon sadržavao Peruna, Horsa, Dažboga, Striboga, Simargla i Mokoš. Hipatijevski ljetopis također spominje Svaroga, kojeg se može usprediti s grčkim Hefestom. Također su zanimljivi odlomci istočnoslavenskog epa Slovo o puku Igorovom, koji se odnose na Velesa, Dažboga i Horsa.
Još jedan vrijedan dokument jest Chronica Slavorum, koju je napisao Helmold, njemački svećanik, u kasnom 12. stoljeću. Spominje Černoboga, Porenuta i Živu, nekoliko neimenovanih bogova čije su statue imale nekoliko glava i, napokon, velikog boga Svantevida, koji je prema Helmoldu bio najvažniji bog svih zapadnih Slavena
Treći, vjerojatno najvažniji zapis dolazi od danskog ljetopisca Saxa Grammaticusa, koji je u svom djelu Gesta Danorum opisao rat između danskog kralja Waldemara i rügenških Venda, osvajanje njihovog grada na rtu Arkona i uništenje velikog hrama boga Svantevida koji je tamo stajao. Saxo je pedantno opisao štovanje Svantevida, običaje vezane uz njega, visoku četveroglavu statuu boga, no spomenuo je i ostale višeglave bogove Slavena: Ruđevida i Porevida.
Bogovi u slavenskoj mitologiji:
* Bjelobog, rekonstruirani svijetli bog, upitnog postojanja
* Černobog (Crnobog), bog tame, zla i nesreće
* Dabog (Daždbog, Daba), bog sunca, kiše
* Danica, personifikacija istoimene zvijezde
* Davor (Rugovit), sedmoglavi bog rata
* Dzidzilelya, poljska boginja djece
* Hors, bog sunca
* Jarilo, bog proljeća
* Jarovit (Gerovit), bog rata
* Kupalo, boginja uroda, obilja i veselja
* Lada, boginja ljubavi, ljepote i proljeća, usporedi: Afrodita
* Morana, boginja smrti i zime
* Nia-Nya, poljska boginja smrti
* Pagod, bog lijepog vremena
* Perun, bog gromovnik i zaštitnik pravde, vladar neba, usporedi: Zeus
* Perunika (Perperuna, Dodola), braniteljica pravednosti u braku
* Pikutik, bog mrtvih
* Radogost, bog gostoprimstva
* Semenik (Karas), bog jela i pića
* Slava, boginja časti, junaštva, slave i pobjede, usporedi: Nika
* Stribog (Stribor), bog vjetra i šume
* Svarog (Svarun), stvoritelj svijeta, prvi bog sunca
* Svarožić, bog svjetlosti, sunca i topline
* Svantevid (Svetovid), četveroglavi bog rata i proricanja
* Triglav, troglavi bog
* Veles (Volos, Voloh), bog zemlje, ratarstva, zaštitnik pastira, ali također i voda i podzemlja, prijevare, Perunov protivnik, ratnički bog (općenito štovano božanstvo)
* Vesna, boginja mladosti, proljetne radosti i bujnosti
* Vida, zaštitnica bračne sloge, usporedi: Hera
* Vodan (Vodna), bog voda, rijeka i mora, usporedi: Posejdon
* Voloska, zaštitnica kućnog ognjišta i doma
* Zermagla, boginja zime
* Zimstrla, boginja protivnica zime, družica Pagoda
* Zora, personifikacija zore.
* Živa i Žibog, božanstva života i plodnosti
Post je objavljen 23.03.2009. u 20:04 sati.