Kiša još uvijek pada, veo tame obavija pocrnjelo drveće koje,
izobličeno nevidljivim nasiljem, odbacuje svoje umorno lišće i savija
grane prema sivoj zemlji odrezanih ptičjih krila. Među travama
makovi krvare pred smrću koja gestikulira rukama, a mladi zečevi,
rođeni mrtvi u zamkama, stoje nepomični, kao da čuvaju tišinu koja
obavija i prijeti gutanjem svih koji bi slušali...
Post je objavljen 23.03.2009. u 14:59 sati.