Pomalo sam zbunjen brzinom širenja vijesti o mom 'blogiranju'. Skoro stotinjak dnevnih pojedinačnih ulazaka na ove stranice su znak i poticaj na ustrajnost, ali i obveza.
Javili su se i neke kolege 'blogeri' koji su očito iskusniji i znaju pozitivne, ali i negativne strane oavkvog načina komuniciranja. Jedan (SPES) piše: "IZBORI ONLINE
Naletjeh ovih dana na stranicu kandidata za načelnika općine Okrug, Ilije Cvitanovića.
Jednostavno, bez kićenja, ali lijepo. Poruka upućena prije svih mladima, mora biti kratka i jasna. Ilija to očito zna. Ako ovim ritmom nastavi pisati postove i doradjivati stranicu, posjet je zajamčen, a onda i rezultat. Mnogi političari zaborave činjenicu da je u medjuvremenu, od zadnjih općinskih izbora, registrirano četiri nove generacije birača. A najlakši put do njih nisu ni tribine ni 'govorancije', pa ni plakati, nego upravo internet. I možda dobro napravljeni radijski jingle-ovi. Sa dostupnim alatom nije teško postaviti takav jingle na blog. Kao i eventualni You tube snimak kandidata. I još sve besplatno, jer si sam svoj majstor." (opširnije)
A drugi bloger, kojega i osobno poznajem (CROATIAN KING TOMISLAV) me ohrabruje, ali i upozorava: "KANDIDAT ZA NAČELNIKA OKRUGA OTVORIO BLOG
I do sad je bilo pokušaja od strane političara, navlastito uoči izbora, privući mlade birače preko mreže svih mreža. Tonči Tadić, M. Jurjević, B. Rončević, D. Šujica, N. Stazić, I. Kirin, V. Š. Ožbolt... samo su neki kojih se sad mogu sjetiti. Rijetki su bili uspješni, jer ili nisu sami radili na blogu, pa su im blogovi bili 'suhi', bez strasti, beživotni, ili su im pak radili 'majstori-od-zanata' pa su im blogovi više sličili stranicama M. P. Thompsona ili Lane Jurčević, nego jednog ministra ili načelnika.
Danas u USA nema političara bez bar pet profila napravljenih na Face book-u, My Space-u, Orkutu, E snips-u, itd. Kongresmeni, senatori, pa i sam predsjednik Obama znaju da će svoju poruku brže i lakše poslati mailom ili preko socijalnih mreža nego drugim medijima. Da bi dao važnost takvom načinu komuniciranja s građanima, prije svega s mladima, B. Obama je sve informacije iz svoje kampanje prije slao svojim elektronskim prijateljima, pa i You tube-u ili na google-video nego tzv. javnim medijima. Dakle, novinari su se bili prisiljeni informirati s tih 'pomoćnih' izvora informacija. Osobno znam što znači poslati kad hoćeš i što hoćeš primjerice Denisu Kuchinichu, američkom kongresmenu hrvatskog podrijetla, preko njegovih raznih 'social profila'. Primjerice iz vlastitog doma sam pomagao Marku Begichu u njegovoj kandidaturi, pozivajući mlade amerikance druge ili treće generacije hrvatskog podrijetla u USA, da ga podupru kao svoga.
Zato ću, koliko mogu i koliko mi druge obveze dopuste, pomoći i Iliji Cvitanoviću, kandidatu za načalnika općine Okruk. Prije svega jer smo rodjeni kojih 20ak km jedan od drugoga, jer volim Ramu, jer znam da je čestit momak iz čestite obitelji. I znam da je u Sarajevu radio jako bitne stvari za Hrvate, ne samo za herceg-bosanske Hrvate. A to neki koji ne vide dalje od prve vidilice možda ne znaju. Ili ga možda zbog toga htjednu kompromitirati." (opširnije)
Lijepo je čuti komplimente i dobronamjerne kritike, ali očekujem od vas, poštovani mladi prijatelji, otvorene kritike i savjete, prijedloge, pa i glasine, jer 'znam ja nas, ..bo ti nas', nitko nam ne valja i uvijek postoji sumnja, 'što ako nas i ovaj izda', što ako se i on pretvori u 'običnog guzonju'? Zato pitajte sve što vas zanima. Uskoro ću, po prijedlozima stručnjaka za PR, otvoriti i profil na Face booku, svjestan svih 'opasnosti' prevelike otvorenosti i ulaska u meč 'benešovski' spuštenih ruku dajući prigodu protivnicima da uđu i u moju privatnu sferu. Jednostavno, prihvaćam izazov. Čujem da su se za stranice zainteresirali i novinari Trogirskog lista, i portala Dalmacija.news, te ih ovim putem pozivam na skoro druženje s novinarima, o čemu ću ovdje uskoro postaviti obavijest.
Post je objavljen 23.03.2009. u 13:26 sati.