Marketing
priča iz požutjelih novina
Pazi ovamo - država nije navrijeme shvatila!
Poslije je shvatila, ali je bilo kasno!
Pazi sad - država nam se zajebala za 199 milijuna maraka!
Da li to znači da smo 1994. imali glupu, vrlo glupu, izuzetno glupu državu?
Budući znamo da je država zmaj stoglavi, bit će da se svih stotinjak glava nije zajebalo zajedno, u isti tren. Bit će da se zajebala samo ona glava kojoj je dano u zadatak da se brine o privatizaciji zagrebačkih hotela. Jadna glava, što joj se dogodilo?
Listanje nekoliko primjeraka starih novina koji su također nenadano izronili nije dalo nikakvu naznaku što se dogodilo s glavom koja se zajebala. Reklo bi se: nije joj se dogodilo ništa. Znajući neke slične slučajeve, rekli bismo gotovo s punom sigurnošću da joj se nije dogodilo ništa. Recimo: ništa joj se nije dogodilo iako se, jadna, zajebala. Živjela je i dalje kao da se ništa nije dogodilo, ako ne i bolje.
Da je zajeb takav da je, recimo, umjesto, 200 kuna zaračunala 200 lipa, sve bi to bilo smiješno. Ali u ovom slučaju "kasno paljenje" vrijedilo je 199 milijuna njemačkih maraka. Ponovimo broj: 199. Čega? Milijuna njemačkih maraka. Pokušajmo to zamisliti. Sve drugo nego li smiješno. Je li preostalih 99 glava pozvalo griješnu glavu na odgovornost zbog proćerdanih 199 milijuna maraka?
Ako je griješna glava glupa i nesposobna, da li je nakon toga dobila u zadatak da zbrine nešto drugo vrijedno narednih 200 milijuna maraka? Ali što ako glava nije bila glupa, ako je bila pametna? Što ako je onaj (ili oni) koji su se okoristili "kasnim paljenjem" rekao grješnoj glavi: "Da radiš pet stoljeća nećeš uspjeti uštedjeti od plaće onoliko koliko bi dobila samo jednim potezom da ti dam svega stotninu od onoga koliko bih zaradio da na trenutak sklopiš oči i napraviš se glupa, kao da imaš kasno paljenje." Što bi glava napravila? Posluša li, mogla je dobiti mnogo, a izgubiti ništa. Jer koji će zmaj stoglavi lupati po vlastitoj glavi kada to i njega boli?
U svakom slučaju, za onoga koji je uložio tih milijun maraka 'keša', bio je to dobar posao. Dobio je vlasništvo nad vrijednošću od 200 milijuna maraka. Po tipu to je ulaganje poput onoga engleske kraljice kad je financirala ekspedicije gusara Drakea. Po tipu to je ulaganje koje je imao Arkan da opremi svoje pljačkaške horde. Sve vrlo profitabilna ulaganja...
Prisjećam se, svojevremeno sam također nešto kopao po još starijim novinama i našao objavljenu vijest iz 1945. godine da je poslovođa tekstilne radnje s početka Radićeve ulice strijeljana jer je dokazano da je ukrala 1,5 metar platna. Ne ponovilo se!
Vremena se - očito - mijenjaju.
Ako sam dobro shvatio, u privatizaciji zagrebačkih hotela je netko (neki) spremio pod svoje 199 milijuna maraka. Uzmimo u obzir moguću nepreciznost novinskog izvještavanja: možda je riječ o kojem milijunu maraka više ili manje. Više ili manje, to je - sve u svemu - veliki uspjeh novoga hrvatskog poduzetništva.
Ako su Englezi imali gusarsko poduzetništvo Krune, ako je u Srbiji cvalo poduzetništvo arkanovskog tipa - i mi konja za trku imamo! Doduše, Englezi su pljačkali Španjolce, četnici pljačkali Hrvate, Muslimane, neopredijeljene i ostale, a našima preostalo samo da pljačkaju svoje. Time dolazimo do punog značenja tisućljetnog sna: svoj na svome! Svoj opeljušuje svoga! Koliko je novo hrvatsko poduzetništvo bilo civiliziranije od druga dva spomenuta govori i to da je našima, nakon što su obavili sve "privatizacije", ostala još i publika koja je - istina - zdušno aplaudirala.
Petnaestak godina nakon toga taj i takvi slučajevi su zaboravljeni. Pamte se uglavnom bezvezne priče od kojih malo tko ima koristi ili pouke. Živi se u sadašnjosti u kojoj su neki uspješni i prebogati, bez obzira kako su do toga došli, a drugi beznadno presiromašni i nemoćni išta promijeniti. I to je jedan od razloga zašto se svoga dana tiskaju nove novine i lansiraju nove vijesti - da se ne bi čitale stare.
Post je objavljen 23.03.2009. u 11:29 sati.