Marketing
Subotnja bura
Subota je nanijela olujnu buru. Mlađa je ujutro otputovala za Labin, na rukometnu utakmicu. Tajo je odvezao na bus i vratio se smrznut. Al ja se dobro ubundah. Nešto iza 8 sati pokupismo muž i ja vrećice i torbice i zaputismo se na mjesto obilježavanja Dana narcisa u našem gradu.
Narcise preuzeh na tržnici. Pred Pučkim učilištem već nas je čekala predsjednica ZŽB. Dostavno vozilo Uresa stiglo je u dogovoreno vrijeme, na brzinu smo iskrcali jaglace. Malo smo zakrčili promet, jedna je gospođa rogoborila ali joj je predsjednica tutnula u auto jedan jaglac i žema zašutjela. Stolove za štand sami smo iznijeli van, prvo muž i ja ali priskočio je u pomoć ljubazni gospodin iz obližnjeg kafića. Ubrzo je stigla i još jedna gospođa za ispomoć na štandu i štand je u tili čas uređen.
Imale smo baš bogat štand - cvijeće, promidžbeni materijal što naš, što Europa Donna Hrvatske. Okolne stupove atrija u kojem smo se smjestile ukrasile smo ružičastim vrpcama i plakatima. Struju smo dovukle iz kafića i uključile radio (E, da ne zaboravim. Medijski pokrovitelj bio nam je radio Eurostar. Svaka im čast i hvala, kad god ih zamolimo - objavljuju obavijesti o akcijama Zajednice. Radio Umag naplaćuje emitiranje takvih obavijesti 1000 kn, i ne želi ni čuti za besplatno objavljivanje.). I zabava je mogla početi.
Sve u svemu, proboravila sam na reskom burnom zraku skoro pet sati. Stojeći, pocupkivajući, loveći stalak s plakatima koji je svako malo jurcao po atriju, tjeran orkanom. Nas tri babe dobro smo se zabavljale. Rukovale se s gradonačelnikom 
, počastio nas je kavom 
. Prilazili su poznati, ostavljali priloge i odlazili s cvijećem i letcima, bilo je i Slovenaca i Talijana ali nas nisu doživljavali nešto posebno. Posjetitelja bi bilo sigurno više da nije puhala bura. Nda, al nije bar kiša padala. Ovako je ipak bilo ljudi, uspjele smo podijeliti sedamdesetak kompleta promidžbenog materijala, otišli su svi narcisi, jaglaca je ostalo.
Oko podneva ostadoh sama na štandu. Pa mi se pridružio muž, došla i Velika pomoći raspremiti. Poskidasmo ukrase, počistismo smeće, vratismo stolove natrag (mužu i meni ovaj put nije nitko pomogao, jedva su se neki udostojili malo primaknuti stolice stolovima kako bismo mogli manevrirati između njih), odvezosmo cvijeće. Kako nam je ostalo dosta jaglaca, vrlo brzo ćemo organizirati još jednu akciju i podijeliti preostalo cvijeće.
Na ručku smo se opet svi okupili. Popodne provedoh na kauču, pod dekicom. Ne, nisam se bila smrzla ali kičma se trebala oporaviti.
Predvečer sam razmijenila iskustva s mamom. Ona je to jutro provela u Billi u Sisku, isto na štandu povodom Dana narcisa. Udruga žena liječenih od bolesti dojke Sisak organizirala je štandove na nekoliko punktova u gradu i predgrađu, neke članice su prodavale cvijeće a neke su bile zadužene za opskrbu prodavačica sendvičima i kavom. Mami je ova akcija bila prva, kao i meni, i obje smo na kraju bile zadovoljne. 
Post je objavljen 23.03.2009. u 09:20 sati.