Petak, 20. ožujka 2009.
ČITANJA:
Hoš 14,2-10
Ps 81
Mk 12,28-34
Ljubav kojom Bog ljubi čovjeka nisu bapske priče ili nekakve kule u zraku. Ona je konkretna, ona se može iskusiti u svakodnevici, nju možemo prepoznati u svojoj povijesti. Božja se ljubav utjelovila u Isusu Kristu, i nije daleko od čovjeka. Može se vidjeti golim očima, opipati rukama, namirisati...
Bog prilazi čovjeku prvi, On prvi ljubi. Dariva sve ljepote ovog svijeta, u svemu što je dobro otkriva svoje lice. 'Bog ništa ne uzima, a daje – sve!', kako je nedavno izjavio papa Benedikt XVI. Poslušajmo proroka Hošeu iz današnjeg prvog čitanja:
'Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih. Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana, nadaleko pružat će izdanke. Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog. Opet će u mojoj sjeni boraviti, uzgajat će svoju pšenicu, vinograde gajit' što će steći ime vina helbonskog. Efrajime, što ti imaš još s kumirima? Ja sam ga uslišao i pogledao. Ja sam poput zelena čempresa: po meni si rodan plodovima.'
Ove riječi ljubavi vode do jedne druge objave, do objave prve zapovijedi. Jer Bog prvi ljubi čovjeka, i to neopozivo i bezuvjetno, pruža ljudima tu istu ljubav, da njome čovjek može ljubiti Boga i druge. Čovjek ne treba tražiti život, život mu je darovan u Bogu. Ne treba raznorazne lažne bogove, kojima će se klanjati, ne bili nekako kupio mrvu naklonosti. Život čovjeku ne dolazi od novca, od moći, od seksa, od slave. To su suvremeni idoli kojima se ja klanjam, i koje Bog želi pobijediti u meni.
Današnji psalam je jasan: 'Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: o, da me poslušaš, Izraele! Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuđem! Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!' O, kad bi me narod moj slušao, kad bi Izrael putovima mojim hodio, svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz pećine.'
'Ali drugog puta nema!', sjećam se naslova knjige pokojnog fra Tomislava Šagija. Ne može čovjek sam sebe spasiti. Sjetimo se proroka Hošee: 'Ja sam poput zelena čempresa, veli Bog: po meni si rodan plodovima.'
A ja – prosječan ili drugačiji, svejedno – nemam ljubavi za druge, još manje za Boga. Ne mogu sam. Bog je taj koji hoće u meni, i u tebi koji ovo slušaš, ljubiti do kraja, po svome sinu Isusu Kristu. On ispunja svoju prvu zapovijed, On sluša Oca: 'Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!'
Post je objavljen 22.03.2009. u 23:38 sati.