Utorak, 17. ožujka 2009.
ČITANJA:
Dn 3,25.34-43
Ps 25
Mt 18,21-35
Danas možemo čuti evanđelje u kojem Gospodin uz pomoć jedne od mnogih prispodoba otkriva svojim učenicima kakvo je to kraljevstvo nebesko. Prispodoba glasi ovako:
''Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.
A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru.
Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.''
Dakle, u Kraljevstvu nebeskom vlada milosrđe, oproštenje grijeha, ljubav! Bog je ljubav! Ali, ne bilo kakva ljubav, nego milosrdna ljubav koja briše dugove i oprašta grijehe.
Milosrđe zahvaća čovjeka da bi ga promijenilo, Bog čovjeku oprašta grijehe i poziva ga na put obraćenja. Milosrdni Bog čovjeku nudi preobrazbu iz zemnika u nebesnika. 'Gospodin je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome.'
Čovjek koji korača stopama vjere ulazi u kraljevstvo nebesko. Prije svega – taknut zrakom milosti – priznaje svoju grešnost: 'Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po svojoj ljubavi – radi dobrote svoje, o Jahve!'
Zatim – taknut zrakom milosti – prihvaća Božje milosrđe, i onda – obasjan svjetlom milosti – biva preobražen u milosrđe, sam oprašta svojim dužnicima, ljubi neprijatelje.
Ako čovjek ne dopusti Bogu da ga vodi ovim putem, ne će i ne može ući u kraljevstvo nebesko. Ako se ogluši o Božji poziv, sigurno će zalutati, vođen glasovima prijevarnih nimfa. Zatvorit će svoje srce, odbaciti milosrđe, i tražiti neku svoju 'pravdu', po kojoj zasigurno zaslužuje smrt.
Post je objavljen 22.03.2009. u 23:35 sati.