Tila san nešto pametno napisat, tema ima ka u priči, od zagrebačkih autobusa i zahoda, kupovine kamenjara oko budućeg Pelješkog mosta do...
E, to me smelo, do čega ?
Jer u nas muljanju, lopovluku i zlatnoj teladi nema kraja, dok napišen o jednom iscurit će baren dva nova bisera vladajuće elite na svin razinama.
Za nemat neverin u glavi okrenila san se teladi u kužini.

Proljeće na pjatu.
Puterica, ravanele i teleća koljenica.
Pet i po uri se pekla, ispala za polizat prste.
Jedan moderni :
-Mama. mama, kupi mi bicklu.
-Nema šansi !
-Ali mama, dobro učim.
-Nema šansi, rekoh !
-Ali mama, pa svi imaju biciklu.
-Nema šanse! I ne moraš me zvati mama samo zato šta živin s tvojin ocem.
-Kako da te zovem ?
-Može barba Zorane.
Post je objavljen 24.03.2009. u 08:33 sati.