Marketing
zbog tebe mi srce stade, i još boli boli jako...
Utakmica Orašje – Široki na rasporedu je bila za subotu u 15h! Ekipa iz Zagreba se već u srijedu zaokružila na solidan broj sigurnih za put, ako još netko upadne tim bolje. Dogovaramo s nekim purgerom kombi, sve okej. Trebamo doć po njega u petak poslijepodne natovarit ga opremom i ujutro krenut za Orašje! Tu počinju naši problemi. Vlasnik kombija nam u petak večer otkazuje pod izlikom da nemamo hrvatsku vozačku i da nađemo kod nekog drugog. Šta ćemo naći… petak večer.., zatvoreno sve! Mi znamo da nam ga neda jer je vjerojatno skužio da smo navijači pa nas odjebo zbog straha za kombi! Nema veze. Tražimo na internetu vozne redove vlakova i autobusa. Nema izravnog vlaka te se odlučujemo na put autobusom. Polazimo ujutro u 9h, naša ekipa, niko nije zajebo! U busu zajebancija, slušanje priča starijih škripara o svojim jedva izvučenim glavama, navijača koji su sa Širokim prešli Bosnu uzduž u poprijeko i to nekoliko puta… posljedica tih priča je naša sve veća zapaljenost za navijanje.
Dolazimo u Županju u 12:30h, dogovaramo se na kolodvoru što dalje. Iz Županje imamo 9km do Orašja, 50 do Vukovara. Ali opet problem nemamo auto! Hercegovački gen snalažljivosti nam pomaže da nađemo neki kombi da nas vozi u Vukovar, pa makar i na 10min, da se pomolimo na grobu ratnog heroja Blage Zadre i ostalih branitelja! U autu nam šofer – dedo 40 min drži predavanja o slavonskoj poljoprivredi i problemima s kojima se ratari susreću, poseban problem su minirana obradiva polja, preostala od rata. Zanimljivo, nema šta, u svakom slučaju hvala mu za prijevoz. Tabla na početku grada daje nam na znanje da smo u Vukovaru. Nešto se prelomi u meni, osjećam srce kuca ko ludo… hoće da iskoči iz grudi, s jedne strane tuga, s druge ponos, nevjerojatan osjećaj.
Tu se nalazimo s ekipom iz Širokog, koja je već 2 – 3 sata bila u Vukovaru. Oni su obišli cijeli Vukovar. Od tornja, spomenika Blage Zadre, groblja do Ovčare. Mi nažalost, ovaj put nismo imali vremena jer se bližila utakmica. Na groblju se pomolimo, malo razgledavamo i vraćanje nazad do Orašja!
Dolazimo u Orašje, 5 policajaca sve skupa na stadionu. Ne znaju gdje da nas smjeste…. Riješili nam zapad, iza gola! Utakmica već počela. Postavljamo na ogradu ZRHB zastavu i mali crni Škripari.
Počinjemo s navijanjem koje ne prestaje do kraja utakmice. Pjesma „hercegovci evo noći evo dana“ odzvanja Orašjem...još jednom smo pokazali da smo vrijedni svakog poštovanja.
Na terenu se nije imalo što za vidjeti, suci nas pokradaju, isključuju nam golmana u prvom poluvremenu, jednom riječju smiješno. Izgubili smo 2 : 0 ali to i nije toliko važno. Posle utakmice idemo pojest po „50 čevapa“. Pozdrav gazdi grila što nas je ugodno ugostio i ispunjavao nam glazbene želje! Sve u svemu jedno lijepo druženje koje će nam ostat u sjećanju cijeli život. I što još reći nego da idemo dalje uz naš Široki, pratit ga gdje god ide i davat cijelog sebe!
Pozdrav policajcima uz pjesmu loza/piva, znate da ćemo opet doći!
(as aseva)
Ostale slike pogledajte na http://www.skripari.com/
Post je objavljen 22.03.2009. u 16:51 sati.