Marketing
DAN 19, 17.03.2009. - Laganini dan (Tansen-Palpa, Nepal)
Mislio sam: “Spavat ću do deset, jedanaest. I onda jedan laganini dan.” Već sam skoro 20 dana na putu i sve više me hvata umor. Iako je tempo mogao biti još ubitačniji, vrijeme je da malo usporim. Barem na jedan dan.
No, umjesto deset, jedanaest, oči sam otvorio već u osam. Hotel drži jedna, čini mi se, tibetanska obitelj koja i živi u sklopu njega. I baš za inat, njihove su sobe na istom katu gdje je i moja. U osam su djeca počela drečati, trčati po katu, lupati vratima. Vjerovatno pokušavajući izbjeći odlazak u školu. Bezuspješno. Jer već pola sata kasnije mir je ponovno obavio hotel. Ali kasno je. Već sam budan.
U lokalnoj slastičarnici, jednoj maloj trgovinici u jednoj od sporednih uličica, sjećaju me se od jučer. Uzimam jedan ukusan slatki kolačić da si zasladim početak dana. U ove, za Nepalce, rane jutarnje sate ulice su gotovo puste. Trgovine se tek malo po malo počinju otvarati. Čak se i Nanglo West otvara tek u 10:30 pa bilo kakav doručak otpada. No, drži me kolačić.
Tansen je nekada bio centar jednog od najvećih kraljevstava u Nepalu. U 16. stoljeću bio je čak veliki konkurent kraljevstvu u Kathmanduu. Ali već u 18. stoljeću njegova je moć počela opadati. Tansen je područje Magara, jednog od nepalskih naroda tibetansko-burmanskog podrijetla. Magari su u prvom redu poznati kao dobri ratnici pa veći broj Magara čini poznate Gurkha postrojbe u britanskoj vojsci. Svake godine britanska vojska u ovom području vrši novačenje i, s obzirom da je vojna plaća daleko veća od prosječne nepalske plaće, interes je veoma velik. Stoga se iz godine u godinu održavaju razna natjecanja kako bi se napravila selekcija.
Magari su izrazito kosooki. Rekao bih da su tamnoputi poput Indijaca, ali kosooki poput Tibetanaca. Dok ih promatram šetajući ulicama Tansena, lako se uživiti da si napokon u Himalajama i Aziji. Osim Magara, ima tu i drugih naroda poput Newara, Gurunga, Bahuna, Chetrisa... Neki su kosookiji od drugih, drugi pak izgledaju skoro pa kao Indijci. Zanimljivo je kako živi toliko različitih naroda i različitih kultura na tako malenom prostoru poput Nepala. U Tansenu lokalno stanovništvo hoda uokolo u svojim narodnim nošnjama. Mnogi muškarci na glavi imaju tradicionalnu nepalsku topi kapicu koja je jako slična fezu. Muškarci i žene uzbrdo i nizbrdo po strmim ulicama tegle pune košare svega i svačega koje ne nose snagom ramena, već snagom glave jer oko glave imaju traku koja drži košaru na njihovim leđima. A nepalske djevojke jako su zgodne – zapravo jedne od najzgodnijih koje sam susreo na svojim putovanjima.
Većina ulica Tansena je toliko strma da automobili uglavnom ne mogu u grad. Izuzetak su motori koji tu i tamo protutnje tim strmim gradskim uličicama. Ulice su popločene kamenim kockama koje su na mjestima već toliko izlizane da treba malo pripaziti kad se spušta niz strminu. Ulice su omeđene prekrasnim tzv. newarskim kućama. Riječ je o starim kućama izgrađenima od opeke ili kamena čiji su dijelovi poput vrata, prozora ili krova izrađeni od drva. To je drvo tako lijepo i savršeno izrezbareno da je milina, dok hodaš ulicama Tansena, gledati gore prema prozorima, balkonima... Tu je i nekoliko hinduističkih hramova, doduše malenih, raštrkanih po gradu koji se uvelike razlikuju od onih hinduističkih hramova koje sam viđao po Indiji. U Indiji su oni pravi kičeraj. Ovdje u Nepalu ti su hramovi isključivo u obliku pagode. Gledano iz daljine, čovjek bi se lako mogao zabuniti i reći da je riječ o budističkom hramu. Tek kad se približiš hramovima, uočavaju se rezbarije hindu bogova i često rezbarije penisa koje su česte kod hinduističkih hramova. Neki od hramova u Tansenu stari su i do 200 godina.
Dok sjedim na zidiću u jednoj od strmih uličica i promatram šareni svijet kako prolazi pokraj mene, u oko mi upada tamni uski prolaz. Čini se da je veoma prometan jer u mojih pet minuta odmora na zidiću, nekoliko je desetaka ljudi prošlo kroz njega. Znatiželja je jača od bilo čeg drugog i na kraju i ja prolazim kroz taj tamni uski prolaz. S druge strane očekuju me još uže uličice i stambene kuće. Ljudi me od srca pozdravljaju s tradicionalno 'namaste' što bi u grubom prijevodu značilo 'pozdravljam ono božansko u tebi'. Namaste je samo dokaz koliko je religija važna u nepalskom svakodnevnom životu. Osim pozdrava, Nepalci su i brzi na osmijehu. Iskrenom osmjehu. I nema prosjaka, nema onih dosadnih prodavača koji te potežu za rukav ne bi li ušao u baš njihovu trgovinu. Koja razlika od Indije gdje se ljudima gotovo uvijek treba prilaziti s oprezom jer tamo svatko nešto očekuje od tebe. U Indiji provirivanje u jednu od ovakvih tamnih uskih prolaza znači samo jedno – navući na sebe još više parazita.
U drugoj polovici dana put me vodi uzbrdo od glavnog gradskog trga Sitalpati prema Shreenagar Dandi, brijegu koji se uzdiže iznad Tansena. S njegova vrha na oko 1600 metara nadmorske visine pruža se prekrasan pogled na okolne planine. Čak i danas kada je planine obavila sumaglica pa slika nije savršena, pogotovo za fotografiranje. Teško je naći put do Dande, ali uvijek su tu dobri lokalci koji, iako uglavnom ne znaju engleski jezik, potrudit će se svim silama da ti pomognu. Prolazim kroz gustu borovu šumu prema vrhu. Nailazim na neke tipove mojih godina ili možda malo mlađi od mene kako se motaju uokolo. Kroz glavu mi prolazi samo jedna misao: “Kako sam glup! Sigurno će me opljačkati!” No, oni su samo zainteresirani malo izvježbati svoj engleski i saznati nešto o ludom strancu koji planinari po Dandi. Pitanja tipa 'kako se zoveš?', 'koliko imaš godina?', 'čime se baviš?', 'koliko zarađuješ?', 'jesi li oženjen?', 'imaš li djecu?' i slična, uobičajena su u Nepalu. Ja zauzvrat saznajem da su studenti i da su trenutno na školskoj ekskurziji na Dandi. Pozdravljam se s njima i polako se počinjem spuštati natrag prema gradu.
Post je objavljen 26.02.2009. u 21:41 sati.