Di sam ja
Stvarno di sam ja? Za ovoliko dana kako me nema odmorio bi se i traktor od prikolice pune udovica, a ja i dalje u murgi.
Ivino stanje (vrba) ili jadi, nezadovoljstvo, možda nerazumijevanje, neki proces je koji se odvija u mojoj sferi. Pali semafore na svim raskrižjima u meni do sada ne viđenim bojama i usmjerava tijek mojih razbacanih misli u pravcu meni nepoznatom, zaboravljenom i zabranjenom. Da bih rasčlanio i dokučio ovakvo stanje, da bih se podvukao sebi pod kožu, i otplivao jedan krug vlastitim venama, potražio sam taj mir u mojoj nutrini tražeći one skrivene ili neotkrivene luke spasa, lagune topline i razigranosti sunčevih zraka na kojima bih želio da počivaju i moji snovi. A takve lagune, takve uvale su daleko, žive u mladosti u djetinjstvu, vode u igru i razbibrigu.
Adio!
A kome adio?
To bih opet morao čuti ja i odgovoriti ja- meni, a nastojim se odmaknuti od toga, zeru, mrvicu, pinkicu.
Ma koliko da se pomaknem i sjena se za toliko miče a nekada i nekoliko puta brže. Znate ono kad prolazite pored ulične svjetiljke i tik ispod nje pojavi se sjena kod nožnog palca, kako idemo naprid sjena rapidno raste i bježi, izdužuje se, 'oće da nam umakne a mi je moramo stići. Ako je ne stignemo,...što ako je ne stignemo.......?
A švere se vrte, neumitno kako je i do sada bilo a bome će i od sada, a to što bih ja želio podmetnit nogu da se zapletu da imaju obzira, da ne žure, fakat ne pali. Ne pali mi ni auto a kamo druge želje i ako ne prelaze okvire skromnosti, jer... bio je brži?
Maratonci su se zagubili, nestali,... progutala ih je crna rupa bermudskog ili nekog drugog trokuta, svejedno.
I priđe mi unučica, moja pametnica iz „drugog b“, par puta nakrivi glavu lijevo i desno kao kad mi stariji nastojimo razgibati vratnu kralježnicu, namršti čelo i ozbiljno će:
- Dida moj.-
- A.-
- Nemoj mi biti tužan.-
- Nisam tužan, didova.-
- A jesi, jesi, znam ja,... ja ću njoj razbiti nos.-
Ja zinuo.
I to je bila greška, uletila mi je ona sitna mušica, znate ona što je zovu posraka, i uvatim kašljati i kašljati, ne mogu stat. Pa to su muke. Mala me udarala po leđima i tješila me... tješila me? A kako se mogu utješit kad je mušica uletila, i 'ko zna gdje je skrenula, možda doli, možda u glavu.
A kad mušica dođe u glavu..........
Post je objavljen 22.03.2009. u 00:38 sati.