Marketing
Waaaah..!
Zdravo.
Nakon duuljeg vremena. Eh da, tako i prošle godine- taman na Korizmu pauziram s blogom. ccc...
evo nečeg, nečeg..Cvijet, cvijetić...
cvijetić, sunašce, oblačići, more, cvjetić,lice, kocka, kvadar, munje, zvjezdice...črčkam tako po bilježnici. cure pričaju. o nečemu. da, same smo cure, u grupi od devet. u malenoj učionici, profa otišla nas ostavila nakratko da radimo svoj posao. dosadno je ovdje malo...ne razumijem kako vam se da pričati?
pa ja bih spavala, u krevetiću svome toplome. ali i ja bih zapravo sa vama se zezala,pričala, ali ne znam kak. što mi je? znam da nisam jedina koja je šutljiva, ali bih tako htjela bit najglasnija i najzabavnija. i jesam, samo, ne sa vama, dovraga. sa vama nisam nešto. prijateljica.
glupost, mozak kao da mi je zablokirao... nemam šta sa vama ovdje.
-koliko je sati..?
-devet dvajšest.
...
tu ru tu t ttr, nara na-na.ne znam,, nee znaaam, koji mi e vraag...znam, inače postavljam glupa pitanja, donosim glupe
zaključke, ali glupa nisam.
nisam! ali opet, taj osjećaj, da će me svi nijemo gledati ako nešto krivo napravim.
..trala lalala.tralala lala latra lala...
i da, opet ja. napravim pogrešku.
i vidi čuda, okomili se svi na mene, a samo sam htjela nešto...
ok, ono je fkt bilo glupo. a šta to? pa ništa osobito, ali meni svojstveno. nisam znala kud bih sa
sobom te sam nešto napravila da su se svi mogli posvađat oko toga sa mnom.
auč. i većini se baš dalo svađat. oke, u krivu sam, ustanovili smo.
profa mi daje jezikovu juhu.čovjek bi se nasmijao na tu moju glupost. malo kasnije...e, ..sad mi nije baš svejedno.
zapravo, ma znate šta..?
zapravo mi je sve svejedno, ne pada mi ništa teško, idemo dalje...mislim si, a došlo mi je da zaplačem.
..vjerojatno je takvo vrijeme...ili sam na krivom mjestu, ovdje me ne žele. neda mi se
biti..neda mi se našaliti se na svoj račun...nedaa miiii see...
...bili smo pisali nešto na satu, nisam htjela više nikom smetati.šutke sam pratila sat.
odjednom, kao da me netko zove.pogledam, i skužim da me zovu...
..da me trebaju, da nisu uopće onakvi bili...
cijelo vrijeme sam mislila krivo,
cijelo vrijeme...mislila sam da se još ljute, ali prevarila sam se...
...sad kad se sjetim ovog prije...neobično mi je sve ovo...već prije su mi oprostili, i zaboravili sve...
..if I would have known just how things would have ended on,
I just wouldn't let myself die...
Post je objavljen 21.03.2009. u 21:26 sati.