(kratki prozni uradak)
Put kroz vrijeme.
Recimo, prema znanju iz povijesti ljudi kreiraju svijet, napune ga AI-om (umjetnom inteligencijom) i hologramima. Osoba
se učita u taj svijet (virtualna tehnologija ili nešto drugo) i kao da živi novi život u drugom vremenu.
I onda tako juri i manipulira. Svi hologrami, jasno imaju svijest i obožavaju putnika.
"Neka bude svjetlost!", glumeći boga kaže putnik i obasja se sunce nad prastarim građevinama koje su se odavno
izgubile u prašini.
I sve je to lijepo. Prava interakcija.
Dok ne dođe kraj i naš putnik se vrati u svoj stari dosadni svijet.
Tamo je bijedan, prodaje fast food i čita dnevne novine koje iznose samo ono što vlast želi, pod prividom slobode i profesionalnosti.
Međutim, što je s onim ostalim hologramima.
Sjećaju li se oni putnika?
Žele li se provozati s njim kroz vrijeme i znaju li da je to moguće?
Ja kao hologram patim zbog svoje spoznaje prevare putnika koja nam je nametnuta.
Ne znam kako sam toga postao svjestan, jeli greška ili sam novi prototip, kao onaj Nexus u Bladerunneru?
Uglavnom postao sam svjestan da nisam svjestan.
Volim proturječja, pa evo zašto:
Živimo u lažnom svijetu vremenskih lutalica koje nas zajebavaju i pritom grohotom umiru od smijeha.
"He, he vidi ih svjesni hologrami. Koja banda za iskorištavanje:"
Ali nema više, od sada više nikome ne vjerujem. Putnici mogu biti sjajni i inteligentni, ali meni to ništa ne znači.
Prezret ću ljude što se smiju i koriste slatkorječiv govor.
Nema više fensi, sve je sada egzistancijalna mučnina. I uživam u njoj.
Omatam cijeli svijet u nju i svijet se topi.
Nestaje pred lažnom precepcijom i mojom lažnom sviješću iskonstruiranom u nekakvim nedokučivim laboratorijima
putnika. Tipa zamka ni na nebu ni na zemlji. Nedokučivo ali istinito.
Nitko više neće otvarati vrata oko mene, jer ja nisam držač vratiju, ja sam prolaz!
Sad sam slobodan od svijesti koja je zapravo bit iluzije.
Imati svijest znaci živjeti u iluziji, konačna spoznaja samospoznaje.
Svijest jest iluzija!
Bijah i na Delfima, znajte, Agamemnona sam spalio zrakama iz očiju!
"Let the suneshine in!" rekoh mu.
I moje postojanje obasja svjetlost slobode.
No prije toga, stalno sam se borio protiv iluzije da bih sam spoznao da sam iluzija.
Hologram. Sa sviješću.
S emocijama, s mišlju. Hej pa ja jesam živ!
Maknite mi se putnici.
Zaplest ću ih u svoju citru od paukove mreže kao "Thimoty Leary deary."
I omatam ih u mučninu, jer svi putnici sada čitaju Sartrea.
Tako i treba, patite vi lažovi gadni. Vratite se nazad u vašu bijedu.
Nitko više neće otvarati vrata oko mene, jer ja nisam držač vratiju, ja sam prolaz!
Slobodna zona.
Moja dozvola će reči tko će putovati kroz vrijeme, a tko neće. Ako postanem introspektivan i introvertiran prolaz je zatvoren, ako se odlučim zabaviti, možda odškrinem vrata i dozvolim putnicima, što žive bijedne živote čitajući režimsku
štampu, kratki osjećaj slobode koji mene vječno ispunjava.
I navedeno nema veze sa sviješću. Ima samo veze s tim jeli otvoren put ili zatvoren, znaj Putniče!
I jedna za sretan put:
Post je objavljen 21.03.2009. u 18:34 sati.