Osmijeh mi ne kradite licemjeri
jer dovoljno mi kužna duša, vas radi
što iz ruku vam` na stolu mi tanjuri
objed sveti, hvala na granici gladi.
Snovi mi uzvišeni k`o nebo modri,
jer čuh riječi što vode me k nadi,
ali ne od vas vi niste ljudi mudri,
vi ste oni rad` kojih se vide jadi.
Al` gorkost riječi s mojih usana
vama nikad neće bit` dodijeljena
jer iz mene samo ljubav progovara.
Kora kruha, bistra juha i ljubljena,
mudrost u meni sva je moja milina
nježnost njena što nikad ne razočara.
Post je objavljen 21.03.2009. u 12:02 sati.