I sada da malo krenem u priču o svojoj najboljoj prijateljici....
To ti je kao da imaš člana obitelji koji ti je tako drag.....
Kad smo bile u pubertetu brijale smo da ona postane slavna, a ja da imam muža,djecu i kućicu....
Kako je to ispalo glupo-obje smo dobile što smo htjele...
Ali danas sam se rastužila jer uz sve što si je željela-zaboravila je sreću,zadovoljstvo i veselje....
Baš sam danas tužna zbog nje....
Tako bih joj pomogla,ali sam već par puta pokušala i nailazila sam na zid šutnje i neodobravanja.....
Kažu dok si sam ne pomogneš da ti drugi ne mogu pomoći.....i to je fakat puno puta istina.............nažalost........
I na kraju svega mislim da i dalje trebam biti tu i kad treba rame-bit' ću tu-kao i puno puta prije, kao i danas....
Joj-tako joj želim da se pronađe i krene dalje i da se opet cerekamo kao prije.....
Post je objavljen 21.03.2009. u 00:27 sati.