A sad pjesma od jedne od rijetkih ženskih osoba kojima se zbilja DIVIM. Ne samo vokalno, koliko zbog tog silnog Duha unešenog u pjesmu. Nijedan drugi naš glazbenik me tako duboko nije dotaknuo kao Josipa. Pronalazim izuzetnu dubinu u njezinim pjesmama. A ova pjesma.. kao i mnoge druge njene stare legendarne.. pobude u meni nešto najdublje sa ovih naših prostora. Možda jedino pokojni Vive Vukov bi joj mogao stati uz bok. Ili eventualno koja pjesma od Balaševića..
Josipa Lisac - Oluja
Vatre plam vec gori licem ljetnjeg neba
vatre plam je sad u meni jer te trebam
Ja trebam tvoje usne na celu mom
tvoje usne na vratu mom
dok more se pjeni pod prozorom
ja trebam tvoje ruke na licu mom
tvoje ruke na tijelu mom
dok nebo se rusi nad morem
Al' ne znam kad, i ne znam kad
i ne znam gdje, i ne znam gdje
ce nakon kise za me svanut' vedar dan
Oluja, oluja, oluja, oluja
vlada jos u srcu mom
Post je objavljen 20.03.2009. u 23:11 sati.